Dugo su nas učili kako svjetlo dolazi s Orijenta, a zakon sa Zapada. Po onoj latinskoj “Ex Oriente Lux - Ex Occidente Lex”. Ali, svijet je kompliciraniji od starog Rima i Mezopotamije, onog civilizacijskog dijela planete, odakle su potekle tri najveće religije, hebrejstvo, kršćanstvo i islam. Pa tako, do dan-danas, nema kreativnosti niti lučonoštva u umjetnosti i znanosti bez discipline i poštivanja zakona. 

Ništa bez zakona

Islam je i u Bosnu stigao kao Milost svim svjetovima, da postane amalgam, a ne osvajačka tortura ili nametanje bilo čijih običaja. Orijentalni, recimo, islamski reason de etre (svrha postojanja) u načelu, a i teoretski ostaje da se prihvati ono najbolje, a ne da se nameće “svoje”. Jer, u Bosni od pamtivijeka - od nameta nema selameta.

To je ono, recimo, u današnje vrijeme - tri frtalja nogavica, dužina brade ili ostale novotarije, još da se sve to prodaje kao religijska dogma?! Gore od toga, kad već govorimo i o Balkanu koji stremi Evropi, dakle Zapadu, znači vladavini države preko prava i pravila, a ne putem dogovora moćnika, jeste naš lokalni baliluk.

To je svima znana kolokvijalna riječ, od turskog pojma “bal” - med, pa bi “balija” na bosanskom, valjda, trebalo značiti "slatki čovjek" s gorkim manirima, nažalost. Jer, kako kaže ona stara bosanska, “o medu raditi, a prste ne lizati, ne more bit'”. Naravno, to je i širi koruptivni kontekst, koji nije samo domaća poslastica.

Loše je ipak što se to svelo i na lokalni “tržišni” impuls, kao što bi rekli psiholozi - na upotrebu “lijevog ili desnog mozga”. Ili, kako zapisa i jedan moj dobro pismeni prijatelj koji je upoznao šta je biznis i šta je etika na Balkanu: “Često se pitam koji je put do istine kraći - pola istine ili cijela laž?”.

Čini mi se da se islam upravo zato nikada ne bi trebao koristiti u političke svrhe. Jer, mnogi nisu načisto. Dakle, pitanje svih pitanja na Balkanu je kad će našu svjetlost, koju očito posjedujemo stoljećima, ukrotiti zakon. Njega, izgleda, posebno izbjegavamo u tranziciji. Valjda nam je zato namijenjena i ona “tranziciona pravda”, nešto kao oznaka “L” ili “P” (laik ili početnik).

Nema garancije

Ili, što bi rekli Amerikanci, trebali bi se za neko vrijeme vježbati samo u poštivanju prava i učenju zakonskog alfabeta, pa to razviti u najefikasniju tehniku. A ne zbirku trikova za kopanje rupa u zakonu. Učiti linije za crtanje, a ne planirati odmah remek-djela poput Rembranta ili Da Vinčija!

Uoči Uskrsa, da bi nam svima podjednako bilo lakše, valja podsjetiti na ono što je jednom izgovorio Mahatma Gandi (Gandhi): “Da, ja sam u isto vrijeme musliman, kršćanin, budist i Jevrej”. No, Bogu je najbliži onaj koji uz stremljenje ka svjetlosti poštuje zakone. Puno je dobrih primjera.

Legenda kaže da je kao mlad čovjek Volfang Gete (Wolfgang Goethe, 1749.-1832.) želio studirati orijentalne studije, a ne pravo, na šta ga je nagovorio otac koji je poštivanje zakona smatrao najvećom vrlinom. Iako je za uzore imao Bibliju, kao i Homera i Šekspira, ovaj je evropski pjesnik, mislilac i autor epohalnog “Fausta” uveliko učio kur’ansko pismo. I bio opčinjen poslanikom Muhamedom, a. s.

U svojoj 70. godini u jednom pismu prijatelju najavio je da će i sam “slaviti s respektom onu noć u kojoj je ‘Prorok’ primio Ku’ran odozgo”. Gete je preveo i jednu od naših najljepših balada, “Hasanaginicu”. Evropom, ne samo zbog toga, dugo kruže upitnici - je li Gete bio musliman. Kao, nisu sigurni, jer nije promijenio ime, zaboravljajući da se istinska pripadnost islamu ne mjeri imenom, već vjerodostojnošću. Kao naprimjer poštivanjem zakona u državi čiji pasoš nosite.

Poenta je još više u tome da islam nije namijenjen samo Arapima, Turcima ili nama, Bosancima, već ništa manje i Nijemcima, Amerikancima, Skandinavcima i ostalima, bez obzira što se ne nazivaju arapskim imenima. Gete i mnogi drugi prosvjetitelji bili su u tolikoj mjeri predani svome Stvoritelju (musliman doslovno znači - Bogu predan), da su vanjske manifestacije gotovo suvišne; posebno ove današnje, često anahrone s vremenom u kome živimo, kao beduini na kamilama i s „Apple“ mobilnim telefonima.

Na koncu, ako je Bosna “Katena mundi” (kopča svjetova), kao što bi bar na Balkanu mogla biti, onda prvo lokalni muslimani trebaju shvatiti da biti kabadahija, balija ili se samo zvati Mehmed-Alija nije garancija da su u pravu. I da više ne važi ono “pravilo” kako nema pravila!