Odavno smo mi oguglali na šovinističke uvrede, prijetnje, zamke i podmetanja političkih mutikaša što se smatraju ekskluzivnim zaštitnicima Bosne, Bošnjaka, islama... Pretplatnici na lažni patriotizam, te režimske kadije i moralne nakaze ušuškane uz skute SDA, određuju kazne, medijski kamenuju ljude i hajke naručuju samo zato što im ne odgovara nečije porijeklo, ime, političko opredjeljenje i nepripadanje interesnoj halki „stranke muslimanskog-povijesnog kruga“.   

Verbalnom teroru SDA-ovih lokalnih podrepaša već godinama je izložen Predrag Kojović, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i lider Naše stranke. Kojović je, sjećamo se tog odvratnog događaja, čak i fizički napadnut u skupštinskim klupama. Na njega je nasrnulo biće zvano Bizon. Tada su se SDA-ovci glasno smijali. Možda je bolje reći da su zelenaši tokom bizonskog napada, ono, baš umirali od šege. Jadno je to i poražavajuće. Naravno da jeste, ali je, nažalost, i očekivano.

Ipak, najnoviji Kojovićev odgovor na kontinuirane šovinističke napade kojim odabrani SDA-ovci teroriziraju rijetke zastupnike srpske nacionalnosti u Skupštini KS (osim lidera NS-a, tu je i Slaviša Šućur, dobitnik „Zlatnog ljiljana“ i član SDP-a) nesumnjivo spada u najemotivnija i najpotresnija postdejtonska svjedočenja o ponoru u koje je ovo društvo zapalo.

Ne, ne pada mi na pamet, a i gadi mi se, fašiste novinarski secirati pa u „Minuti“ citirati brojne uvrede i skupljati smeće koje su okolo prosuli zadrigli primitivci.

U ovoj priči zapravo nije ponižen naš sugrađanin Kojović. A, vjerujte mi, nije to ni Šućur. Sarajevo je, ustvari, teško zglajzalo!

Šovinistička pljuvačka iz žvalja SDA-ovih skupštinskih zastupnika završila je na obrazu svih nas koji živimo u glavnom gradu BiH. Gradu koji je, što bi rekao Milan Mladenović, nekad bacao sv(j)etla daleko...