Ovih dana se kao crni oblak nad obrazovne institucije u Sarajevu sručila nekakva „Matrica za rano prepoznavanje indikatora rizika od društveno neprihvatljivog ponašanja učenika“. I dobro. Neko može reći da je fino što postoji briga za našu djecu. Ali, avaj!

Promjena koraka

U šahovskoj ploči Matrice poredanoj od A1 do H10 polja kriju se zamke za našu djecu, ali ništa manje i za njihove nastavnike u školama. S „ciljem da se pomogne djeci“, uz Matricu su napravljene i etičke smjernice. Ne za rad s djecom, nego za rad s Matricom. U smjernicama su nastavnicima data stroga pravila. Brižljivo upisati podatke o djeci. Svoj djeci. Odrediti im šifru i dalje... E dalje se samo preporučuje. „Poželjno je napraviti zajednički sastanak sa roditeljima“. Onda dolazi i dijete na razgovor. Pred veliko vijeće stručne službe škole, nastavnika i roditelja.

Nakon što je djetetu rečeno da će „zajedno“ napraviti plan za njega, dolazi do promjene koraka. Već u sljedećim recima Etičkih smjernica za realizaciju Matrice piše drugačije. Neće više zajedno praviti plan. Veliki brat će odlučiti hoće li dijete učestvovati u pravljenju tog plana. I, prvi put u povijesti rada obrazovnih institucija, Matrica, zamislite, ističe „dužnost“ nastavnika da poštuje etičke kodekse struke. Pa zar dosad nisu poštovali?

Dakle, nastavnici sada trebaju pratiti ponašanje učenika i to svakodnevno. Kao da dosad nisu, nego samo vikendom. Brižljivo bilježe i obavještavaju razrednike o ponašanju učenika. Mogu sugerirati razredniku i koju šifru da daju djetetu. Razrednik to sve danima bilježi i onda na kraju mjeseca svoja i nastavnička zapažanja piše u tabele. Za svako dijete posebno. I razrednik dodjeljuje svoje šifre.

Sugerira pismeno koje dijete je u riziku. Onda „stručne službe“ škole kreću „u akciju”. Kreće i razrednik. Kreću i nastavnici. Trka kroz školu. Ali, ovdje stajemo, jer akcije nema. Matrica je ne nudi. Samo priželjkuje.

Šifra G-19

Ali što ćemo ukoliko dijete dobije šifru G-19: „Kod učenika/učenice se uočavaju govorno-jezičke poteškoće (tepanje, mucanje, usporen razvoj govora)“? Može li iko ozbiljan i pomisliti, a još manje izgovoriti, da ovo dijete ima „indikator rizika od društveno neprihvatljivog ponašanja“ i pri tom se pozivati na Konvenciju o pravima djeteta? Koja pedagogija može dijete na osnovu tepanja stigmatizirati dodjeljujući mu šifru?

Matrica nije namijenjena prepoznavanju potrebe inkluzije u školama, nego nam na ovaj način dijete postaje rizično po društvo. Nažalost, kao i brojni prethodni, i ovo je projekt čiji finalni proizvod Matrica će se poigrati sa životima naše ionako izgubljene djece, a sve više i izgubljenih nastavnika.

A „stručne službe“ će s ”rotacijskim svjetlima” kružiti školom i privoditi. I još da dodam koje su to službe: pedagog, psiholog, pedagog-psiholog, socijalni radnik, a ako njih nema, onda stručna služba postaje svako. Jer čitamo: „Direktor škole određuje voditelja (stručne službe) posebnim internim aktom/odukom za potrebe Matrice”. Šta bi od stručne službe? Koga briga! Važno je da projekt teče. Matrica razjedinjuje, a škole trebaju zajedništvo.

U školama koje brinu o djeci, briga je svakodnevna, a metoda povezivanje. Stoga, ne grickajte nokte, djeco, eto Matrice i šifre za vas. Društveno ste neprihvatljivi.