Moglo bi se s veoma mnogo razloga tvrditi da HDZ BiH, odnosno oni koji sebe vide kao jedine predstavnike hrvatskoga naroda i to smatraju svojim monopolom, vode kampanju za promjenu izbornog sistema kako bi tim izmjenama, odnosno stvaranjem posebnih izbornih jedinica za Hrvate, na mala vrata uveli ustavnopravnu podjelu teritorija na bošnjački i hrvatski dio i time uspostavili osnovu za obnovu „Herceg-Bosne”.  

Pravni identitet

Prevelika uloga nacionalnih identiteta u ustavnopravnim i političkim odnosima za ostatak teških ratnih prilika koje su djelovale na sadržaj Dejtonskog sporazuma, nikako nije smjela biti trajna osnova života bosanske države niti demokratskih odnosa u njenom političkom životu, a što se u svim obrazloženjima samoga sporazuma redovito naglašava.

Od samoga početka bilo je jasno da uspostavljeni mir mora da vodi demokratskom razvoju Bosne i Hercegovine kao univerzalno priznate jedinstvene države i članice Ujedinjenih nacija. Pravni identitet BiH održan je u formi u kojoj je bilo moguće da se održi s pretpostavkom da će mir i demokratski razvoj u zemlji, a pogotovo eventualna integracija BiH u Evropsku zajednicu, anulirati sve nasilno stvorene i iznuđene, a u praksi apsolutno dezavuirane promjene u njenom ustavnopravnom i političkom poretku.

S obzirom na sve činjenice, od najveće opasnosti je proces političkog razvoja koji bi ojačao osnove i izvore stvaranja zasebnih nacionalnih država na tlu BiH.

A hrvatski zahtjev da se formiraju posebne izborne jedinice za Hrvate ne znači ništa drugo nego rezervaciju teritorija i uvođenje tih teritorija u politički sistem, koje treba da budu osnova budućih nacionalnih država.

Slučaj „Komšić”

Najbitnija osnova jeste stvaranje političkog sistema u kojem se osnovno građansko pravo, a to je pravo čovjeka da svojim glasom određuje sopstvenu sudbinu, uvjetuje pripadnošću određenoj nacionalnoj grupaciji i podliježe arbitru nacionalnog identiteta, tj. vladajućoj stranci ili oligarhiji koja je uzela sebi monopol da određuje ko pripada, a ko ne pripada određenoj naciji i ko ima višak prava na određenoj teritoriji u odnosu na one građane naše države koji ne pripadaju naciji koja tom teritorijom vlada.

Tvrdnje predstavnika HDZ-a da izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH predstavlja negiranje prava Hrvata da biraju sebi Hrvata za predstavnika u tom organu su besmislene s obzirom na činjenicu da je Željko Komšić Hrvat.

Niko nema pravo, a najmanje Čović, da osporava činjenicu da je Željko Komšić Hrvat. Međutim, iako nije nezakonito, kandidiranje Komšića od socijaldemokratske opcije je svakako politički nekorektno, jer je upotrijebio biračko tijelo socijaldemokratije da izabere predstavnika hrvatskog političkog establišmenta.

Zašto Lagumdžija nije sebe kandidirao

Nekorektnost postupka ondašnjeg vodstva socijaldemokrata, kada je Komšić kandidiran i izabran za hrvatskog člana Predsjedništva, jeste u tome što su oni pragmatički cilj pretpostavili principijelnom stavu u odnosu na predstavljanje naroda.

Da su postupali principijelno, oni bi, kako god da su predložili Komšića za predstavnika Hrvata, predložili i Lagumdžiju za predstavnika Bošnjaka ili nekog člana SDP-a srpske nacionalnosti za predstavnika Srba, jer legitimitet svaki predstavnik dobiva glasovima koje dobije na izborima, a opravdava svojim ponašanjem i stavovima koje zauzima.

Suština funkcije člana Predsjedništva je da vodi brigu o interesima naroda koji predstavlja, ali istovremeno i u skladu s interesima svih drugih građana države kojom počinje da upravlja kao član najvišeg političkog tijela.

(Sutra: Zašto se Kolinda Grabar-Kitarović treba izviniti Bošnjacima)