Prošle je sedmice u Sarajevu tri dana boravio Joseph Daul, predsjednik Evropske narodne partije. Pred odlazak uveselio je domaće novinare kada im je rekao kako je otvoreno pitao članove državnog Predsjedništva da li je istina da se kod nas u Bosni i Hercegovini i fakultetske diplome mogu kupiti, piše "Oslobođenje".
Svetlana Cenić - dokazano - svaku je svoju diplomu stekla znanjem i radom, a na nekoliko je fakulteta ostala bez posla zato što nije pristajala da joj “doturaju” ceduljice sa imenima onih koji trebaju položiti ispit uprkos vlastitom neznanju. Pa ipak, Svetlana Cenić je već desetak dana pod teškom političkom vatrom, zasuta topovskom paljbom i haubicama iz svih poznatih SDA-ovih uporišta zbog toga što je upravo nju, s doktoratom iz ekonomije, SBB predložio za predsjednicu Nadzornog odbora BH Telecoma! Em zna, em je Svetlana, em je politički nepodobna.
Nije ovo prva hajka na Svetlanu Cenić. Bilo ih je podosta. I sama sam - još poodavno - pisala o njezinim nedaćama. Izašla je iz Sarajeva, po vlastitom priznanju - ne baš rado, 1992. godine, radila na Palama i još u ratu dobila (prvi) crveni karton kao nepodobna. Podugačak je spisak nevladinih i stranih firmi u kojima je zarađivala za život, da bi krajem 2000. postala savjetnica Draganu Čaviću, tadašnjem potpredsjedniku Republike Srpske, i savjetovala ga i kada je postao predsjednik. U februaru 2005. imenovana je, kao nestranačka ličnost, na mjesto ministrice finansija i tu je dužnost obavljala ravno godinu, do smjene tadašnje Vlade RS-a. Angažmani na dva fakulteta propali su ekspresno zbog onih ceduljica, a već negdje 2007. ostala je bez ikakvog posla i postala kolumnistica Dana. Od tada sarađuje sa poslovnim i nevladinim sektorom, bavi se ekonomskim i političkim analizama i već dvije i po godine uspješno vodi regionalni projekat Biznis plus.
Javna je tajna da je iz Banje Luke morala iseliti zbog progona Milorada Dodika, lidera SNSD-a, a otkada živi u Sarajevu - osobno svjedočim - bezbroj je puta čula kako je i ona primjer koliko je Sarajevo demokratičnije od ostatka BiH, da ne kažem od “manjeg entiteta”. “Gospođo Cenić, takvi nam trebaju”, govorili su znani i neznani, prilazeći joj nasred ulice, u kafani, na pijaci. A onda je došla ta famozna odluka Vlade Federacije BiH, Svetlana Cenić je imenovana na mjesto predsjednika NO BH Telecoma i progon je počeo. O kakvoj se hajci radi, možda je i ne htijući najbolje definirala SDA-ova turskomedijska uzdanica rečenicom: do danas je bila nezavisna ekonomska analitičarka, od danas je kadar SBB-a, navodi "Oslobođenje".
Onoga časa, dakle, kada je SBB smogao snage da Srpkinju s respektabilnom biografijom ekonomskog stručnjaka predloži na čelo nadzornog odbora najjače bosanskohercegovačke kompanije, Svetlana Cenić je postala nepodobna. Tog je časa zaboravljena sarajevska dobrodošlica, istog su trena poništene njezine nezavisne ekonomske analize, a anonimne partijske uzdanice počele su se po kafanama hvaliti kako nisu mogle glasati za “ženu s ratnom prošlošću”. I ma kako o “krunskim dokazima” SDA-ovih sijača mržnje bilo degutantno pisati, valja reći da je ova najnovija hajka na Svetlanu Cenić ne samo školski primjer progona drugih i drugačijih već i eklatantan dokaz ovdašnjeg licemjerstva. Skoro pa obrazac ponašanja. Svetlana Cenić valja dok se ništa ne pita! To je poruka koju SDA-ovi jurišnici šalju i koja u podtekstu znači: u bošnjačkom Sarajevu, žena Srpkinja ma kako obrazovana bila dobrodošla je samo kao Dodikova prognanica.
Rekao je Daul još jednu rečenicu koja se dopala novinarima u Sarajevu: političar misli na izbore, državnik na građane. SDA je već poodavno u fazama da su opći izbori 2018. mjera svih zbivanja pa je i to razlog progona Svetlane Cenić. Hoću zapravo reći da bi (loši) izvođači radova Bakira Izetbegovića možda Ceci i halili što je Srpkinja, tim prije što su i sami svjesni da su najagilniji ministri aktuelnog saziva Vijeća ministara upravo Srbi iz SDS-a, govorim dakle o Mirku Šaroviću i Draganu Mektiću kojima angažman jedino Dodik osporava. Možda bi joj oprostili i što je žensko - SDA je uostalom jedina delegirala žene u Vijeće ministara i vrh Federacije, a i supruga bošnjačkog člana Predsjedništva BiH dr. Sebija Izetbegović je hiperaktivna; znanje i obrazovanje malo teže, ali da kažemo da bi joj i preko toga prešli, no neoprostivi grijeh Svetlane Cenić jeste što ju je predložio Fahrudin Radončić, lider SBB-a. Još i više - što ju je predložio sada, ističe sarajevsko "Oslobođenje".
A evo zašto. Ma koliko političko neslaganje SDA i SBB-a traje i eskalira, SDA je ta koja bi da svojim biračima izbriše iz pamćenja onaj čuveni bajramski ručak dvojice lidera, Izetbegovića i Radončića. U grande koaliciju Radončić je ušao dokazujući konstruktivnost SBB-a čak i javnom ponudom Fadilu Novaliću da osobno imenuje dvojicu ministara iz SBB kvote (od četiri ukupno). Što će reći da je pokazao razumijevanje za strah SDA od mogućeg preglasavanja s HDZ-om BiH, koje mu se sada fakturiše i u slučaju Svetlane Cenić. I tada i danas Radončić je bio savjetnik Avazu pa se SDA nije osvrtala na njegovo savjetovanje dok su naslovi obećavali selamet. U vrijeme lokalnih izbora, i Bakir i dr. Sebija velikodušno su ga kitili zelenim ma(h)ramama. A onda je Radončić javno rekao da ga niko neće k’o mečku vodati (praznim) gradilištima. Od tada počinje pat-pozicija: SDA jednako nagovara Radončića da napusti već poderanu koaliciju prigovarajući mu upravo kadrove, a SBB odgovara - istog časa kad Izetbegović skupi dovoljno potpisa da obezbijedi funkcioniranje vlasti na svim razinama. I vrapci na grani znaju da je to za SDA nemoguća misija, no isto tako znaju da bi SDA najradije da u času izbora ima što više svojih (raspoređenih) ljudi. Upravo je taj trenutak Radončić iskoristio da domaćoj i ostaloj javnosti pokaže SBB kao drugačiju bošnjačku partiju, koja ima snage da predloži ženu, nebošnjaka i uz to nezavisnog eksperta. Svetlana Cenić je u pravu kada kaže da je realizacija njezinog imenovanja još uvijek neizvjesna, no posve je izvjesno da je ovu političku bitku SBB dobio protiv SDA. Jer je SDA - misleći na izbore - odlučila da se progonom Svetlane Cenić obračunava sa SBB-om, koji se u ovom slučaju pokazao kao partija koja misli na državu i građane. Daulovim jezikom rečeno - zaključuje na kraju svog teksta Vildana Selimbegović.
