Kao dokaz kontinuiteta američke vanjske politike, pomoćnik državnog sekretara Brajan Hojt Ji (Brian Hoyt Yee) upitao je nedavno balkanske političare zašto sjede na dvije stolice. Bilo je to, doduše, najviše ispostavljeno na adresu Beograda koji svoju EU budućnost dogovara na briselskom “Biedermeier” namještaju iz doba Bečkog kongresa i Napoleonovih ratova, a onda se žulja na drvenoj stolici iz Moskve. 

Bosansko pitanje

- Zašto ne stavite sva jaja u EU korpu, odnosno zašto se ne posvetite 100 posto kriterijima iz “aki-kominotera” - upitao ih je Hojt Ji.

“Aki-kominoter” (francuski - Acquis Communautaire - “stjecanje zajednice”) je tzv. akumulirano institucionalno tijelo Evropske unije sastavljano od svih zakona (direktiva, regulacija, odluka), od 1958. godine do danas. To su svi sporazumi i međunarodni ugovori, kao i presude Međunarodnog suda pravde, ali i sve deklaracije, koje je neko u EU usvojio. Deklaracije, znači, nisu benigna (bezopasna) stvar.

Tako je i historičarka iz Beograda Branka Prpa najnoviju svesrpsku deklaraciju koju su promovirali Aleksandar Vučić i Milorad Dodik već proglasila opasnim modelom “kulturne nacije” iz 19. stoljeća. U Evropi su tada počeli nacionalno-integracijski procesi i to kroz “jezičke revolucije”. Valjda je sada svima jasno zašto se bosanski jezik osporava iz Beograda i Banje Luke.

Najavljena deklaracija ipak je pokušaj stvaranja iste države u kojoj bi svi Srbi živjeli u jednoj zemlji, gdje bi se dijelili isti jezik, kultura i “nacionalna” geografija. Sve onako kako su to poredali njeni prvi promotori.

Kao i mnoge od nas koje je Vučić u, inače, odličnom intervjuu za “Dnevni avaz”, nazvao lokalnim budalama, i Prpa je ustvrdila kako je to nastavak koncepta velike Srbije, iako je to neuspješni projekt srpskih elita, evo, već 150 godina.

Nova deklaracija nije obični zmaj od papira, već dokaz da se u Srbiji nikada nisu odrekli velikodržavnog koncepta, pa to još stvara nespokoj u komšiluku, teza je ove historičarke.

Takav koncept, tvrdi se, ipak može otvoriti put za “jedan novi integracioni proces, koji će značiti prekrajanje granica na Balkanu”. To, nažalost, nije strano ni Hrvatskoj, kaže Prpa, inače rođena Splićanka. Zato je BiH još u “srpsko-hrvatskom sendviču”.

A pošto Beograd i Zagreb nikada nisu uspjeli raskomadati Bosnu po svojoj mjeri, iz tog su poraza stvorili zajedničku jugoslavensku državu. Bosansko pitanje je ostalo historijski neriješeno upravo zato, jer je Jugoslavija srušena. Može se to iščitati i iz sada dostupnog CIA arhiva.

 Sumnjivo lice

Opravdano je, dakle, sumnjati; sumnja s razlogom preživljava u našoj balkanskoj vučijoj jazbini. Ali, sumnja nije ubica znanja. Naprotiv! Sumnjičavost je čak vrlina, a u Bosni bi, zbog bolnog iskustva, trebala biti i javno dobro. Sumnja je čak i univerzalno ljekovita, posebno nakon Bosne. Nasuprot njoj je bolesna naivnost. Budale, koje Vučić tako naziva, jer su posumnjale u “dobronamjernost” njegove i Dodikove deklaracije, zato nisu bez pameti.

Kažu da sumnja dolazi iz nemirnog uma, a logično rasuđivanje iz obnovljenog duha. Neke se stvari moraju razvrstati! Jer, ako sumnja dugo potraje, ona je oružje i za rasturanje duše jednog naroda. Ne može Vučić tek tako, u zamjenu za svoju ratobornu prošlost, ponuditi priču kako u posljednjih pet godina, zamislite - nije ništa loše rekao o Bosancima!? I to kao poruku za budućnost.

Po povratku iz Sarajeva on mora biti dodatno fokusiran na normalizaciju međudržavnih odnosa BiH i Srbije. A oni se ne smiju reducirati na međureligijsku ili jednonacionalnu komunikaciju. To znači i ozbiljan govor i jasno odricanje od dugotrajnog srpskog političkog amaneta, koji je Vučića i smjestio u kategoriju “sumnjivog lica”, ali ne iz Nušićeve komedije, već onog iz bosanske tragedije.

Zato treba poštivati gore spomenute, sve presude evropskih sudova i svu EU regulativu (Acquis Communautaire). Jer, RS nije nikakav ratni plijen Republike Srbije. Umjesto deklaracije, koja je, kako kaže, “samo” pravo na ćirilicu, predsjednik Srbije bi se trebao oglasiti i na latinici, da ga razumije cijela Evropa. Pa se javno odreći Dodikovih antiustavnih poziva na upisivanje komada bosanske zemlje u srbijanski politički katastar.

A ne da o Miletu (kako zove Milorada Dodika) priča samo kao o lošem kafanskom društvu iz kojeg ne može ili neće da se izbavi. Bosna je evropska paradigma i, povrh svega, zemlja zakona, a ne politička krčma u nekoj balkanskoj vukojebini.