U ovom spisu ne želim se baviti osobinama ukupnog krajiškog stanovništva, nego samo onog njegovog dijela s kojim sam uspio steći neko iskustvo i o kojem sam slušao od onih koji su ga mnogo bolje poznavali zbog dugogodišnjih kontakata kroz zajednički život na određenim prostorima Bosanske krajine, a i iz etnografskih i etnoloških radova koje su vršili saradnici Etnografskog muzeja Bosanske krajine koji je između dva rata bio organiziran i aktivno istraživao krajiški prostor i stanovništvo, a koje je objavljivao časopis što ga je Muzej izdavao.  

Prisilno katoliciziranje

Radi se o stanovništvu gornjeg Zmijanja koje obuhvata naselja Gornje i Donje Ratkovo, Sitnicu, Kadinu Vodu, Bunareve, Čađavicu, Podrašnicu i Orahovljane kao i Mednu i Pecku, a to znači naselja između kojih protiče Sana od svojih izvora prema Ključu kao i stanovništvo koje je naseljeno u gornjem toku Sane, a to znači ono iz Gornjih i Donjih Vrbljana, Gornjeg i Donjeg Ribnika, Slatine, Crkvenog, Vučije Poljane, Potoka, Srnetice, a niz Sanu iz Previje sve do onog koje je naseljavalo Zablaće, Velećevo i Dubočane.

U tim krajevima su se nalazila sela s pretežno vlaškim stanovništvom, ali i veći broj sela s muslimanskim, i to kako na Zmijanju i Orahovačkom polju tako osobito u dolini Sane od Sredica, Velija i Rastoke sve do Previje, Velećeva i Dubočana.

Najveći broj vlaškog stanovništva doseljavao se slijedeći osmanska osvajanja i dolazilo je iz Hercegovine, Crne Gore, a kasnije i iz Dalmacije, kao i dalmatinske Zagore, te Like i Krbave, pogotovo onaj njegov dio koji je prelaskom na teritorij pod osmanskom vlašću želio da izbjegne prisilno katoliciziranje Vlaha pravoslavne vjere koji su pod pritiskom Venecije postajali katolici i u određenom smislu služili kao udarna snaga venecijanskih akcija prema Bosanskoj krajini. Ti optanti za katoličanstvo su dobili ime Morlaci i isticali su se velikom okrutnošću u postupanju sa stanovnicima u krajevima u koje su povremeno prodirali ili koje je Venecija uspjela oduzeti Osmanlijama.

Kako su se pod određenim okolnostima neki krajevi Bosanske krajine praznili od prvobitnog stanovništva, kao što je to bio slučaj u Podgrmeču, Potkozarju i Lijevče polju, koje se iseljavalo zbog saradnje sa austrougarskom vojskom osobito prilikom upada austrijske vojske u Bosnu i njenog pokušaja da osvoji Banju Luku i obnovi tzv. Jajačku banovinu, tako se stanovništvo nadomještalo doseljavanjem pravoslavnog stanovništva koje se polagano iz Like i Dalmacije naseljavalo niz padine Grmeča i Kozare, kao i u plodne krajeve doline Une, Sane i Vrbasa.

Istovremeno, budući da je najveći teret i žrtve odbrane granica Bosne nosilo bošnjačko stanovništvo, koje je zbog toga imalo velike gubitke, to su se u Bosansku krajinu, ali u manjoj mjeri, naseljavali i Bošnjaci preostali na nekim područjima koji su pali pod vlast Austrije.

Velike razlike

Ovo stanovništvo, ne samo zbog različitosti etničkog porijekla nego i zbog okolnosti pod kojima je živjelo prije nego što se stacioniralo na prostoru Bosanske krajine, nosilo je vrlo različite osobine i proizvodilo bogatstvo običaja u svim oblastima života, od jezičkih osobina, načina života, gradnje kuća, crkava, zvonika i gospodarskih zgrada, od vrste ekonomije kojom su se bavili, odnosno zanata koje su poznavali i primjenjivali, kao i načina života u porodicama, zadrugama i drugim institucijama koje karakteriziraju život, a pokazivale su velike razlike.

U ovom spisu ne želim ispitivati i prikazivati sve te okolnosti koje su formirale stanovništvo Bosanske krajine i njihove međusobne odnose, želim samo prikazati neke zanimljive likove karakteristične za određene krajeve i određeni način života, običaje i način postupanja, kako bi oni koji nisu imali priliku da upoznaju taj svijet shvatili da je taj svijet bio veoma raznolik, da je vjera uglavnom bila jedina poveznica u stvaranju nekakve društvene svijesti i da su u svim drugim aspektima života postojale razlike koje tek u novije vrijeme bivaju prevaziđene i prestaju biti vidljive kroz činjenicu da moderni život briše mnoge specifičnosti i razlike i nameće iste oblike života onima koji su nekada u tome bili veoma različiti.

Da obratim pažnju na svijet u kojem sam živio ili bolje rečeno koji je sa mnom i mojom porodicom i onim ljudima koje sam smatrao bliskim živio zajedno dijeleći zemlju, različita civilizacijska i kulturna dobra, ali pokazivao i određene razlike, navelo me je iskustvo, jer sam ljude moje šire okolice i različitih oblika ponašanja i života veoma rano upoznavao i u svojoj kući i kroz veze između njih i moje porodice, ali i kroz putovanja.

O tim ljudima sam, osim toga, slušao mnogo kroz priče mojih bližnjih, ali i kroz česte kontakte sa zanimljivim osobama koje su se po mnogim osobinama razlikovale od onog kruga u kojem sam ja živio, a zatim i kroz kontakte koje sam sa svijetom koji bih nazvao stanovnicima Bosanske krajine i dijela srednje Bosne upoznavao tako što sam odlazio s ocem u lov, što sam putovao u posjete mojim rođacima koji su živjeli u mjestima koja su bila locirana u centrima koji su bili naseljeni ljudima određenih osobina i načina života, ali i kroz moje partizansko iskustvo, kada sam pješice prošao cijelu srednju Bosnu, Bosansku krajinu, kao i kraj koji se naziva Tropolje ili Završje, a označava onaj dio Bosne koji je u bosansku državu bio uključen akcijom Vukca Vukčića i njegovog sina Hrvoja Vukčića Hrvatinića.

Tako sam vidio, osjetio, čuo i upoznao mnogo toga što je zanimljivo i što otkriva neke osobine ljudi mog užeg zavičaja, a o kojima se malo zna i koje su potisnute prevladavanjem novih ideja, načina života i ponašanja, tako da, ako bismo sudili po današnjem stanju i načinu života tih ljudi, ne bismo mogli pomisliti da su oni nedavno izgledali sasvim drugačije ili barem da ih je veliki dio tako izgledao.