Kina je posljednjih godina značajno proširila svoju mrežu specijaliziranih centara za zadržavanje osumnjičenih, a sve u sklopu opsežne antikorupcijske kampanje koju vodi predsjednik Si Đinping (Xi Jinping).
Nakon što je 2012. godine preuzeo vlast, Si je započeo kampanju koja nije samo uklonila njegove političke rivale, već i postala temelj za apsolutnu kontrolu nad svim segmentima vlasti, uključujući vojsku, partiju i javni sektor.
Danas kineski predsjednik koristi kombinaciju zastrašivanja, prisilnih priznanja krivice i kontrole informacija kako bi držao gotovo sve članove društva pod svojim nadzorom, od političara, novinara do sudija i poduzetnika.
Ukidanje kontroverznog i uspostavljanje još kontroverznijeg sistema
Godine 2018., uslijed rastuće kritike zbog zloupotrebe, mučenja i prisilnih priznanja, Si je ukinuo kontroverzni sistem "šangvi", koji je dopuštao Komunističkoj partiji da pozove svoje članove na ispitivanje zbog korupcije i drugih prijestupa.
Osumnjičeni dužnosnici često su nestajali preko noći, završavajući u partijskim objektima, hotelima ili drugim tajnim lokacijama, gdje su bili zadržani mjesecima bez pristupa pravnoj pomoći ili mogućnosti posjete porodice. Ovaj je sistem formalno ukinut prije šest godina, ali je zamijenjen novim poznatim kao "liuži".
Taj sistem omogućuje vlastima da osumnjičenike pritvore, ispitaju i zadrže do šest mjeseci, također bez pravne pomoći ili kontakta s porodicom, čime se nastavlja praksa ograničavanja osnovnih ljudskih prava, ali sada pod zakonskim okvirom.
Nacionalna nadzorna komisija (NSC), osnovana 2018. godine, preuzela je ključnu odgovornost u provedbi ovog sistema.
U posljednje tri godine Kina je izgradila ili obnovila više od 200 pritvora, uključujući specijalizirane objekte u provincijama s većim postotkom etničkih manjina, otkriva istraga CNN-a.
Nije poznato koliko tačno je ljudi zatvoreno u sklopu ovog sistema. Jedini javno dostupni podaci, oni iz 2023., pokazuju da je 26.000 ljudi bilo pritvoreno od strane NSC-a i njegovih lokalnih podružnica širom Kine te godine.
U ovim centrima se zadržavaju i ispituju ljudi koji nisu nužno politički akteri, već mogu biti bilo ko tko ima tzv. "javnu moć", uključujući menadžere, poduzetnike, pa čak i obične građane osumnjičene za korupciju.
Koliko su centri važni za vladajuću stranku pokazuje i činjenica da su uloženi napori da se objekti standardiziraju i reguliraju, udaljavajući se od ad-hoc metoda poput držanja osumnjičenika tokom ispitivanja u hotelima.
Gradnja objekta za držanje osumnjičenih
Tako je 2018. godine grad Šizuišan odobrio gradnju objekta za držanje osumnjičenika u vrijednosti od 20 miliona juana (2,6 miliona dolara).
Objekt je bio projektovan s visokim sigurnosnim standardima, uključujući zidove obložene mekanim materijalima, zaobljenim rubovima namještaja i nadzornim kamerama, a sve kako bi se spriječila samoubistva pritvorenika, što je nerijetko bio problem u ovakvim centrima.
Međutim, ubrzo je postalo jasno da je objekt prenatrpan pa su u 2023. godine objavljeni planovi za njegovo proširenje.
"Financial Times" je nedavno otkrio da je uhapšeno više od 80 visokopozicioniranih osoba iz kompanija uvrštenih na burzama u Šangaju i Šenženu.
Kineski regulator tržišta zahtijeva da kompanije prijave hapšenja dioničara i drugih visokih menadžera, a podaci sugeriraju širu akciju protiv poduzetnika širom zemlje.
Mnoge od ovih akcija nisu imale jasnu pravnu osnovu, što sugerira da su uhapšeni unutar novog sistema, koji omogućuje pritvaranje bez standardnih pravnih procedura.
Povećani broj hapšenja povezan je s finansijskim problemima lokalnih vlasti, koje su pretrpjele velike gubitke u prihodima od prodaje zemljišta zbog krize na tržištu nekretnina. Poduzetnici u Pekingu izvještavaju o rastućoj klimi straha među osnivačima kompanija.
- Postaje zastrašujuće kada shvatiš da poznaješ ljude koji su uhapšeni. Vlada mora nešto učiniti po ovom pitanju - rekao je jedan od poduzetnika.
Brojne "face" uhapšene
Među visokoprofiliranim osobama koje su uhapšene su poslovni lideri i političari poput Bao Fana, milijardera i investicijskog bankara, te Li Tiea, bivšeg fudbalera i trenera kineske fudbalske reprezentacije.
I dok postoje službeni izvještaji o samom hapšenju, izvještaji o zlostavljanju, prisilnim priznanjima i zlostavljanju tokom zadržavanja često dolaze iz drugih izvora.
Teorijski postoje zakonske mjere koje štite prava osumnjičenih, poput video snimanja ispitivanja i zabrane tjelesnog zlostavljanja, ali praksa u mnogim slučajevima i dalje pokazuje da se i dalje koriste represivne mjere.
Osumnjičenici poput arhitekte Čen Đanđuna (Chen Jianjun), koji je svojedobno bio zatvoren u jednog od takvih pritvora, kaže da je bio držan u nehumanim uvjetima, da su mu prijetili, mučili ga i tjerali na prisilna priznanja.
Čen je nakon šest mjeseci izgubio 15 kilograma i bio psihički iscrpljen, a zatim je osuđen na šest godina zatvora zbog primanja mita, iako tvrdi da je priznanje iznuđeno pod pritiskom.
Iako je sistem držanja osumnjičenika sada zakonski reguliran, pravni stručnjaci i dalje upozoravaju da ostaje izvan pravosudnog nadzora, čime omogućava zloupotrebe.
Neki ga nazivaju "zakonski ilegalnim" jer omogućuje zlostavljanje i zloupotrebu vlasti.
Nove izmjene zakona o nadzoru, koji je uspostavio okvir za stvaranje sistema "liuži", dodatno zabrinjavaju aktiviste jer se razmatra produženje maksimalnog vremena zadržavanja osumnjičenika na čak osam mjeseci, što bi moglo dovesti do povećanja zloupotreba unutar već problematičnog sistema.
