Hamasov napad na Izrael 7. oktobra ostavio je u šoku cijeli svijet, pošto se mislilo da to nije moguće s obzirom na silnu vojnu moć koju Izraelci imaju. 

Posebno na način da niko ne sazna za takav plan, doslovno do trenutka kada je on već bio u toku. 

Asharq Al-Awsat je doznao kako je to uspjelo, a prema njihovim navodima, samo je pet vođa Hamasa znalo puni opseg plana, a konačna odluka donesena je dan ranije.

Izvještaj, koji se poziva na palestinske izbore blizu vodstva, tvrid da su odluku u vrijeme napada saznali samo Jahja Sinvar (Yahya Sinwar), vođa Hamasa, Muhamed Deif, vođa brigade Al Kasam, Muhamed Sinvar, Ruhi Mushtaha i Ajman Nofal. 

Iznenađujuće na popisu nije bio vođa Hamasa Ismail Hanijeh, kao ni njegovi zamjenici, koji se smatraju ključnim dijelom unutrašnje trojke Hamsa u Gazu. 

"Samo 70 boraca"

Prema izvještaju, operacija nazvana "Al Aqsa Flood" započela je sa samo 70 boraca, koji su prešli izraelsku granicu detoniranjem pripremljenih eksploziva kako bi probili debele zidove. 

Sudionici, koji su koristili padobrane i motorne zmajeve, dolazili su iz elitnih postrojbi Hamasa iz različitih područja Gaze, a njihova obuka trajala je još od 2014. godine. 

Nakon specijalne obuke, članovi elitnih postrojbi prisegnuli su na čuvanje tajne o posebnoj obuci. 

Njihova je obuka posebno bila usmjerena na prodiranje u sela na jugu. Čak ni mnogi istaknuti zapovjednici Hamasa nisu bili svjesni detalja ili planova napada. Svaki od njih dobio je detalje koji ih se tiču, no nisu znali širu sliku. 

Sve to izvelo se kako ne bi došlo do curenja informacija. Zato je IDF ostao zbunjen. Imali su neke dijelove tih “rascjepkanih” planova, ali nisu ih shvaćali ozbiljno. Jer, nisu na taj način tako ni djelovali. Više su se činili kao neka neizvediva ideja, pusta želja.

Mislili na sve

Dakle, lideri Hamasa mislili su na sve, od načina izvedbe do načina na koji funkcioniraju izraelske tajne službe. Potpuno su ih zbunili, a vođama specijalne jedinice Al Kasam brigade više detalja iznijeli su samo tri dana prije napada. 

Ali, ni tad se nije znalo kad će tačno krenuti napad, niti su vođe znali išta osim onoga što je zadatak koji moraju provesti sa svojim borcima.

Oni zaduženi za raketiranje Izraela znali su kad moraju početi ispaljivati stotine raketa i gdje ih moraju ispaljivati. Zaduženi za rušenje zidova također su znali svoj dio plana, kao i oni koji moraju potom krenuti u invaziju. 

Ciljano se birao 7. oktobar, kad je bilo poznato da će biti najmanje stražara, zbog blagdana Simhat Tore.

Promjena u toku izvedbe plana

Ipak, u toku samog napada, plan se potpuno izmijenio. Ni uz najveći mogući optimizam, lideri Hamasa nisu mogli očekivati uspjeh koji su postigli.

Prvotno, trebalo je zarobiti što više vojnika na granici i možda ući u neka sela. Ali, kad se vidjelo kolikom brzinom se uspijeva prodirati na širi izraelski teritorij, poslano je još boraca, koji nisu znali ništa o akciji, samo da moraju napraviti što veći haos. Zato je i došlo do toliko krvoprolića, koje uopće nije bilo planirano u tolikom opsegu.

Vjerojatno i zato što se nije računalo na festival i toliki broj civila na jednom mjestu.