Ukrajinac Dmitro Banenko je mjesecima snimao kako izgleda život pod ruskom okupacijom. Nakon što su Rusi 1. martu okupirali Herson, novinar Banenko je počeo tajno bilježiti kako izgleda tok invazije na njegov rodni grad.

- Danas sam vidjela robota. Letio je... htio me ubiti - čuje se kako na videosnimci govori njegova 5-godišnja kći Ksuša. 

Sve je bilo prazno

Banenko navodi da je prvih nekoliko dana nakon dolaska ruskih trupa Herson izgledao napušteno. Škole su bile prazne, kao i vladine zgrade te uredi i tvornice. Ljudi su se skrivali - piše BBC.

On i njegova supruga Lidia smišljali su razne igre kako bi umirili Ksušu. Odvukli su madrace u hodnik, što dalje od prozora, i pokušavali zabaviti kćer. Banenko je kazao kako je postao stručnjak za pravljenje figura od sjena, da se specijalizirao za paukove. Lidia i on bi zviždali pjev ptica kako bi ublažili buku dok Ksuša pokušava zaspati.

Nakon okupacije su krenuli mirni protesti. Na početku vojska nije reagovala, ali se ubrzo situacija promijenila. 21. marta je na demonostrante počela bacati suzavac, a kasnije su aktivisti i novinari počeli nestajati. Neke su priveli na protestima, a neke u njihovim domovima. Neki su pušteni, a neki se nikada nisu vratili.

Banenko se počeo bojati za svoju sigurnost, plašio se da će doći po njega zbog poruka koje je slao nekima od uhapšenih. Šta ako mu pretraže kuću i pronađu videomaterijal koji je snimao?

34 kontrolne tačke

Sredinom proljeća su ruske snage uklonile sve ukrajinske zastave i simbole, uništile spomenike ukrajinskih heroja. 6. maja je Herson posjetio ruski političar Andrej Turčak i poručio: "Rusija je ovdje zauvijek. U to nema sumnje. Neće biti povratka."

Uskoro je porastao pritisak unutar njegove porodice. Banenkovog šurjaka Vitalija posjetila je ruska Federalna služba sigurnosti (FSB). Jedan od muškaraca mu je dodao ručnu bombu, izvukao iglu i otišao. Kad se vratio, nasmijao se i rekao da se šalio.

Drugi službenik FSB-a je Vitaliju kazao da dođe u ured s dokumentima kako bi njega i njegovu suprugu Marinu preselili na Krim. Oni, naravno, nisu htjeli ići tamo jer je Krim pod ruskom okupacijom.

Marina i Vitalij su se spakovali i odlučili sljedećeg dana napustiti Herson te su Banenko i njegova supruga shvatili da je najbolje ići s njima. Mahnito su uzeli sve nužne stvari, zapisali podatke o Ksuši, uključujući i to ko će biti njezini skrbnici ako ne prežive, na komad papira koji su sakrili u njenu iskaznicu za knjižnicu. Iskaznicu su joj objesili oko vrata.

Išli su u konvoju nervozno prolazeći jednu kontrolnu tačku za drugom, a onda su nakon 34 kontrolne tačke, ugledali ukrajinsku zastavu čije su ih boje podsjećale na slobodu.