U trenutku kada je kraljica Elizabeta II preminula, tron ​​je odmah i bez ceremonije prešao na nasljednika Čarlsa  (Charles). Međutim, da bi bio krunisan za kralja postoji niz praktičnih i tradicionalnih koraka koje mora proći.

Jučer je saopćeno da je Čarls izabrao ime, pa će tako titulu nositi kao Čarls III. To je bila prva odluka za vrijeme vladavine novog kralja. Mogao je izabrati bilo koje od svoja četiri imena.

Vijeće za pristupanje

Iako je prijestolonasljednik, princ Viliam (William) neće automatski postati princ od Velsa jer će to morati da mu dodjeli njegov otac. Naslijedio je očevu titulu vojvode od Kornvela, Viliam i Kejt (Kate) se sada zovu vojvoda i vojvotkinja od Kornvela i Kembridža.

Novu titulu je dobila i Čarlsova supruga Kamila (Camilla), koja postaje kraljica supruga (supruga je termin koji se koristi za supružnika monarha).

Očekuje se da će Čarls biti zvanično proglašen kraljem u subotu. To će se dogoditi u St James's Palace u Londonu, ispred ceremonijalnog tijela poznatog kao Vijeće za pristupanje.

Sastoji se od članova Tajnog vijeća, grupe viših poslanika, bivših i sadašnjih, i kolega, kao i nekih viših državnih službenika, visokih komesara Commonwealtha i lorda gradonačelnika Londona.

Više od 700 ljudi

Teoretski ima pravo da prisustvuje više od 700 ljudi, ali s obzirom na kratak rok, stvarni broj će vjerovatno biti daleko manji. Na posljednjem pristupnom vijeću 1952. prisustvovalo je oko 200 zvanica.

Na sastanku će smrt kraljice Elizabete II objaviti lord predsjednik Tajnog vijeća (trenutno poslanica Penny Mordaunt), a proglas će biti pročitan naglas.

Formulacija proglasa se može mijenjati, ali to je tradicionalno bio niz molitvi i obećanja, kojima se hvali prethodni monarh i obećava podrška novom.

Ovaj proglas potom potpisuju brojne visoke ličnosti uključujući premijera, nadbiskupa Canterburyja i lorda kancelara.

Kao i kod svih ovih ceremonija, pažnja će se posvetiti onome što je moglo biti izmijenjeno, dodato ili ažurirano, kao znak nove ere.

Kralj prisustvuje drugom sastanku Pristupnog vijeća, zajedno s Tajnim vijećem. Ovo nije "polaganje zakletve" na početku vladavine britanskog monarha, u stilu nekih drugih šefova država, poput predsjednika SAD-a. Umjesto toga postoji izjava novog kralja i u skladu s tradicijom koja datira s početka 18. stoljeća on će dati zakletvu da će sačuvati škotsku crkvu.