Stanovnici Moščuna, sela udaljenog 23 kilometra sjeverozapadno od Kijeva, žele da svijet vidi razaranje koje je napravila ruska vojska.

Selo Moščun postalo je jedno od mjesta gdje su se odigrali sukobi u prvim danima rata između Rusije i Ukrajine, koji je počeo 24. februara, jer se nalazi na putu za Hostomel i Irpin.

Svijet ovo treba vidjeti

Selo, udaljeno 30-ak kilometara od centra Kijeva, prvo su zauzele ruske vojne snage, ali je nakon nekog vremena ukrajinska vojska vratila kontrolu nad njim.

Moščun je na rubu humanitarne krize. U selu je oštećeno 80 posto kuća. Prije rata u njemu je živjelo više od 1.000 stanovnika.

U selo se nakon povlačenja ruskih snaga vratila Galina. Čisti i pokušava staviti u funkciju svoj dom. Prisjetila se da su na dan napada ruske vojske vidjeli helikoptere u zraku, ali su mislili da je to vježba. Dom je morala napustiti s mužem.

- Bombardovana je naša kuća. Vratili smo se u nju. Ne znamo kako ćemo renovirati uništeni krov. U selu nema ni mlađih ljudi koji bi mogli pomoći. Ima komšija do nas, ali i on čisti svoju kuću - ispričala je Galina.

Navela je da je ukradeno mnogo stvari. Smatra da svijet treba da vidi šta se desilo u Moščunu.

- Nema kuće koja nije napadnuta u selu. Hostomel, Buča i Irpin su zauzeti, ali niko nije znao da je i naše selo okupirano. Svi pričaju o tim gradovima. Zapravo, cijeli svijet priča o njima. Treba da vidi stanje u našem selu - poručila je Galina.

Valentin, jedan od stanovnika Moščuna, ostao je bez krova nad glavom.

- Cijela kuća je bombardovana. Za sada sam u kući svog komšije, koja je ostala netaknuta. On je poginuo u napadima - ispričao je Valentin.

Rekao je da je tokom napada ubijeno mnogo civila.

- Gotovo sve kuće u selu su bombardovane. Ubili su neke seljane bez razloga. Štab ruske vojske je bio u blizini. Ruski vojnici su morali da bježe kada su naši ušli - kazao je Valentin.

Andrej nije napuštao selo kada su počeli napadi.

- Kada je počeo rat, odvezao sam komšije na sigurna područja. Kada su napadi prestali nosio sam tijela. Sada nemam gdje da budem - ispričao je Andrej.

Ističući da je u selu bilo staraca i žena koji nisu mogli da se kreću, Andrej je rekao da su se tokom napada skrivali u podrumima kuća.

Kao strašna scena iz filmova

Jedna od volonterki Irina Jablunovska rekla je da je pokušala da pruži pomoć stanovnicima Moščuna i da dijeli humanitarnu pomoć. Naglasila je da je u selu teška situacija.

- Kada sam prvi put došla u selo, bio je haos. Nismo mogli ni da vidimo ljude ovdje. Poslije prve posjete nisam mogla da spavam noćima, plakala sam. Ovo mjesto je bilo kao strašna scena iz filmova. Živim u Kijevu, imam kuću tamo, ali ne mogu ni da zamislim kako će ljudi živjeti ovdje. Skoro sve kuće su bombardovane - kazala je Jablunovska i dodala:

- Mnogo se priča o Buči i Irpinu, ali ovo selo je zaboravljeno. Ustvari, svako treba da vidi ovo selo. Zato stalno dolazimo u selo i dijelimo medicinske i prehrambene potrepštine.