Denis i njegova partnerica Olga smišljali su kako najbolje pobjeći iz ukrajinskog glavnog grada Kijeva.

Međutim, nije se radilo samo o činjenici da imaju petogodišnju kćer Ingu, pet mačaka i dva psa za čuvanje. Denis je potpuno slijep, a Olga ima tek jedan posto vida.

- Fizički ne bismo uspjeli ući u voz - objasnio je Denis u razgovoru za Sky News.

Odlazak nemoguć

- Lično sam još uvijek silno želio ostati. Došlo je do zračne bitke tik iznad krovova naših kuća. Nakon što je sve uništeno i ništa stvarno ne funkcionira, postajemo veći teret drugim ljudima - rekao je. 

Nakon što su donijeli odluku da odu, znali su da će im pokušaj odlaska vozom ili autobusom u susjednu državu biti nemoguć.

- Fizički nemamo toliko ruku, pet mačaka i dva psa čine sedam kaveza - rekao je Denis.

Dodao je da imaju i dijete koje moraju kontrolirati i to ne mogu činiti vizuelno, pa je u biti moraju držati za ruku, pogotovo na željezničkoj stanici u ovim okolnostima, kada je gužva i ima raznih ljudi, nikad se ne zna što se može dogoditi. 

- Morate čvrsto držati dijete za ruku, a tu su i štapovi za hodanje koje moramo nositi tako da jednostavno fizički nemamo toliko ruku - kazao je on. 

Čekali dva dana

Jedina opcija bila je ići autom. Denis je objasnio da su čekali dva dana, ali njihov vozač nije došao.

- Dva dana smo sjedili na svojim koferima i očekivali da ćemo krenuti za 20 minuta. Imali smo pse spakirane u kavezima dosta dugo. Između toga stalno smo slušali pucnjavu i avione i bilo je stvarno stresno - kazao je on. 

Tada su dobili još jednu ponudu od rođaka bivšeg komšije da ih odvezu do ukrajinske granice. Do tada je Olga, koja je u skoro šestom mjesecu trudnoće, očajnički željela otići.

- Ne znam za koga sam se više brinula u tom trenutku, za dijete koje ima pet godina ili za dijete koje mi je još u stomaku - rekla je Olga.

Denis kaže da je stalno mislio na Ingu. 

- Mislim da sam bio uglavnom fokusiran na trenutak, jer je bio dovoljno stresan i jednostavno sam znao da moram preživjeti ovo putovanje - kazao je Denis.

Vozač ih je smio odvesti samo na neku vrstu ničije zemlje, oko kilometar duge, između Ukrajine i Poljske. Isprva su graničari odbili pomoći.

Preći granicu

- U suštini problem je bio prijeći granicu pješke, to je otprilike jedan kilometar i niko nas nije mogao pratiti, jer ne smije. Pa smo hodali, a onda smo dobili pomoć od graničara s ukrajinske strane - dodao je. 

Dočekao ih je drugi vozač iz Poljske koji ih je sigurno dopremio u Varšavu, a stan im je ponudio besplatno od strane dobronamjernika. Nije lako smjestiti se u stranom gradu, ali komšije navraćaju s osnovnim stvarima.

Rafal Simzak je pokucao na vrata sa stvarima za njihovu mačku.

- Postoje ljudi koji će proći i drugi, postoje ljudi koji se mogu sami snaći, a postoje ljudi kojima je stvarno potrebna pomoć. Treba im pomoć - rekao je, piše Sky News.