Nešto iza ponoći po našem vremenu buknula je vatra u krugu nuklearne elektrane Zaporožja, najveće nuklearke u Evropi. Ukrajinske vlasti objavile su kako su ruske snage granatirale nuklearku te da su s time nastavile i kad je izbila vatra.

- Ruska vojska napada nuklearnu elektranu Zaporožja sa svih strana, najveću nuklearku Evrope. Već je izbio požar. Ako eksplodira, bit će 10 puta gore od černobilske katastrofe. Rusi moraju ODMAH prestati s napadom, dopustiti vatrogascima da ugase požar i osigurati im sigurnu zonu - napisao je na Twitteru ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba. 

U 5:20 po našem vremenu požar je ugašen, napad na elektranu je prestao, a Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) je saopćila kako na području nuklearke nije zabilježena povišena razina radijacije.

Mada je situacija sada pod kontrolom, mnogi su se zapitali kakve bi bile posljedice u slučaju eksplozije reaktora u Zaporožju, najvećoj nuklearnoj elektrani u Evropi, odnosno što bi to značilo za građane Evrope i za okoliš. 

Deveta najveća nuklearna elektrana na svijetu

Nuklearna elektrana Zaporpžje, građena između 1984. i 1995. godine, najveća je nuklearna elektrana u Evropi i deveta po veličini u svijetu. Ima šest reaktora, od kojih svaki proizvodi 950 MW te ukupnu snagu od 5700 MW – što je dovoljno energije za otprilike četiri miliona kućanstava.

Zaporožje obično proizvodi jednu petinu ukrajinske električne energije i gotovo polovinu energije proizvedene u nuklearnim postrojenjima u zemlji. Smještena je na jugoistoku Ukrajine u Energodaru. Od sporne regije Donbas udaljena je 200 km, a od Kijeva 550 km.

Šta se jutros desilo?

O napadu na Zaporožje prvo je izvijestio jedan njen zaposlenik koji je na Telegramu objavio da su ruske snage gađale postrojenje i da postoji "stvarna nuklearna opasnost", piše The Guardian.

Ukrajinski ministar vanjskih poslova uskoro je potvrdio izvještaje o napadu i pozvao na hitan prekid vatre kako bi vatrogasne službe mogle doći na to područje i obuzdati požar. Nešto kasnije je ukrajinska državna služba za hitne situacije izvijestila da je zračenje u elektrani "u granicama normale" te da je požar izbio u zgradi za obuku koja se nalazi pored elektrane.

Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) je također izvijestila da nema promjena u razinama radijacije i da požar nije uticao na osnovnu opremu postrojenja.

Postoji li opasnost od zračenja?

Ukrajinske vlasti su jutros saopćile da je postrojenje osigurano i da je "sada zajamčena nuklearna sigurnost". SAD je također objavio kako ne bilježi nikakve naznake povišene razine radijacije u elektrani. Američka ministrica energetike Dženifer Granhol (Jennifer) rekla je da su reaktori "zaštićeni robusnim zaštitnim strukturama i da se sada gase putem sigurnih procedura".

- Vjerovatnost eksplozije ili nekog oblika pojačanog radioaktivnog zračenja su male - rekao je nuklearni inženjer Toni Irvin (Tony Irwin) sa Australskog nacionalnog sveučilišta.

Irvin je tridesetak godina upravljao nuklearnim elektranama u Ujedinjenom Kraljevstvu, a kasnije je bio voditelj OPAL-a, jedinog nuklearnog reaktora u Australiji.

Kazao je da su PWR reaktori "mnogo sigurniji" od onih u Černobilu, da imaju ogromne betonske spremnike i ugrađene sisteme zaštite od požara. Naime, tlačni reaktor (engl. Pressurized Water Reactor, PWR) nalazi se u većini nuklearnih elektrana na Zapadu.

- Naravno, nije dobra ideja ispaljivati projektile na reaktore. PWR je mnogo sigurnija vrsta reaktora jer se radi o reaktoru s dva kruga. Ovi reaktori također imaju rezervne sisteme hlađenja za slučaj nužde - kazao je Irvin.

"Problem bi mogli biti bazeni za potrošeno gorivo"

No, Marijana Buderin, ukrajinska nuklearna stručnjakinja koja radi u Belfer centru harvardskog sveučilišta, upozorava da ipak postoji opasnost da stvari pođu po krivu u slučaju vojnog napada na nuklearnu elektranu.

- Ako nestane struje, aktiviraju se pomoćni generatori. No, ako se oni ne uključe, pumpe ne mogu dostavljati hladnu vodu u reaktore i bazene za potrošeno gorivo, što je nužno za održavanje stabilne nuklearne reakcije. Inače će voda proključati te bi moglo doći do eksplozije jezgre - rekla je Buderin.

Dodala je kako su spremnici u reaktoru dizajnirani na taj način da mogu podnijeti određenu razinu udara i da mogu zaustaviti curenje radijacije čak i ako eksplodira jezgra.

Međutim, upozorila je da bi problem mogli biti bazeni za potrošeno gorivo (SFP).

- Nuklearno gorivo tamo nije tako aktivno, ali su oni obično pretrpani. Manje aktivan, ali čvršće upakiran materijal također je opasan u slučaju da dođe do kvara rashladnog sistema. A bazeni za potrošeno gorivo nisu prekriveni betonskim spremnicima - dodala je.

Najgori mogući scenarij

Stručnjaci organizacije Greenpeace International saopćili su kako je zbog rata u Ukrajini ozbiljno ugrožena sigurnost najveće nuklearne elektrane u Evropi.

Smatraju da bi u najgorem scenariju, kada bi prestali raditi rashladni sistemi, moglo doći do izbacivanja radioaktivnog materijala u atmosferu, što bi dovelo do daleko gore katastrofe od one u Fukušimi 2011. Upozoravaju da bi u tom slučaju tlo koje je stotinama kilometara udaljeno od reaktora moglo desetljećima biti neupotrebljivo.

- Nuklearni reaktor Zaporožje ima betonske spremnike koje štite jezgru reaktora, sistem hlađenja i bazene za potrošeno gorivo. Međutim, ti spremnici nisu predviđeni za ratnu situaciju i ne mogu izdržati direktno raketiranje - stoji u izvještaju Greenpeacea.

- Rusija bi mogla slučajno pogoditi Zaporožje. Malo je vjerovatno da bi je namjerno ciljali, s obzirom na to da bi radijacija kontaminirala i susjedne zemlje, uključujući Rusiju. Ipak, čak ni tu mogućnost ne možemo u potpunosti isključiti - dodaje se.

- U najgorem scenariju, eksplozije bi mogle uništiti neki spremnik reaktora i rashladni sistem, nakon čega bi radijacija iz reaktora i bazena mogla stići u atmosferu. Zbog visoke razine zračenja, cijelo postrojenje bi moglo biti nedostupno za saniranje, što bi onda moglo dovesti do daljnje kaskade drugih reaktora i bazena goriva, od kojih bi svaki mogao ispuštati velike količine radioaktivnosti u različitim smjerovima tokom nekoliko sedmica. To znači da bi velik dio Evrope, na udaljenostima od nekoliko stotina kilometara od reaktora, mogao postati nenastanjiv barem nekoliko desetljeća - piše Greenpeace.