Grad Pšemisl (Przemysl) na krajnjem jugoistoku Poljskesamo je deset kilometara udaljen od granice s Ukrajinom Pitoreskne, novouređene kuće oko tržnice podsjećaju na stari habsburški šarm - ovaj dio današnje Poljske nekada je pripadao Austro-ugarskoj monarhiji. Jednog od rijetkih sunčanih dana u februaru, gosti kafića na terasi uživaju u prvom proljetnom ugođaju. Gotovo bi se moglo zaboraviti da susjedna Ukrajina živi u strahu od ruskog napada. Ali čim se s građanima Pšemisla uđe u razgovor, postaje jasno da su njihove misli više usmjerene na geopolitiku nego na lijepo vrijeme, prenosi Deutsche Welle.
Dođe li do otvorenog vojnog sukoba između susjedne Ukrajine i Rusije, Pšemisl bi sa svojih 60.000 stanovnika mogao postati jedno od prvih mjesta utočišta za one Ukrajince koji bi napustili svoju domovinu. No gradonačelnik Vojčeh Bakun (Wojciech) ne vidi razlog za "pojačani nemir" i ne vjeruje da će doći do vojne eskalacije između Rusije i Ukrajine.
-Nadam se da se ništa loše neće dogoditi, da je to više utjerivanje straha od strane Moskve nego stvarna volja za napadom na drugu državu - kaže Bakun.
I on je doduše na zahtjev vlade, kao i svi drugi gradonačelnici u Poljskoj, morao odabrati objekte koji bi bili prikladni kao prinudna skloništa. Bakun je za DW rekao kako je primanje izbjeglica stvar koju financira država. Zato bi, kako smatra, za popravak objekata sredstva trebala doći iz državne blagajne. Do sada, međutim, nije bilo naloga za neke konkretne pripreme.
Činjenica da se Poljska ne priprema na eventualni dolazak izbjeglica potaknula je i kritike na račun poljskih vlasti da djeluju prepasivno.
-Mi već neko vrijeme radimo u tišini, ne objavljujemo to jer ne želimo raspirivati emocije - rekao je zamjenik ministra unutarnjih poslova Mačej Vasik (Maciej Wasik) odgovarajući na optužbe zbog pasivnosti.
Premijer Mateuš Moravjecki (Mateusz Morawiecki) želi formirati radnu grupu za osiguranje infrastrukture, prijevoza, školovanja i medicinske pomoći za izbjeglice.
- Rat bi mogao uzrokovati egzodus iz Ukrajine, moramo biti spremni na najgore - naveo je na konferenciji za novinare u utorak.
Ministarstvo porodice i socijalnih pitanja obećava dječje doplatke i psihološku pomoć ukrajinskim ratnim izbjeglicama.
- Naravno, Poljska će primiti onoliko izbjeglica koliko može, ali vjerojatno nećemo moći primiti sve - rekao je Andržej Dera (Andrzej), državni sekretar u Uredu poljskog predsjednika, u ponedjeljak za državni radio. On govori o milionima koji bi mogli doći u Poljsku.
Neki od njih mogli bi utočište pronaći i privatno. U Poljskoj trenutno živi više od milion Ukrajinaca, koji su došli uglavnom nakon aneksije Krima i sukoba u Donbasu. Mnogi su došli i kao radni migranti. Ukrajinski građevinski radnici, taksisti i prodavači sada su dio svakodnevice u Poljskoj. Privreda to pozdravlja jer popunjavaju praznine na tržištu rada. Jezičke barijere između dva slavenska jezika nisu pretjerano visoke. Ukrajinska manjina već broji 45.000 ljudi.
U Pšemislu, Piotr Pipka vodi jednu od pet škola u Poljskoj koje drže nastavu i na ukrajinskom. Već je izjavio kako je spreman primiti djecu izbjeglica. No kako bi to učinio, najprije se mora probiti kroz birokratsku džunglu. Jer vlasti djecu migranata u principu šalju u poljske škole.
"Naši učitelji govore oba jezika, pa bi kontakt s djecom izbjeglicama bio lakši. A za pridošlice bi to mogla biti mala zamjena za dom - kaže Pipka za DW. On govori o visokom stepenu spremnosti na pomoć kod Ukrajinaca koji ovdje žive. Neke ukrajinske porodice već su našle privatno utočište u Pšemislu.
Vjeroučiteljica u njegovoj školi, sestra Danjija, nedavno je osigurala gostinjsku sobu za obitelj iz Kijeva u lokalnom samostanu. Irina Gavrilaka je ovdje sa svoje dvije kćeri, devet i pet godina. No, ne želi da je se naziva izbjeglicom jer se nada brzom povratku u domovinu. Ona govori o manjem "odmoru" u Poljskoj. Ima sobu za sedmicu dana, ali njezini koferi odaju da se možda ipak radi o dužem boravku.
Neposredni poticaj za njezin put u Poljsku bile su vježbe evakuacije u školi njezine kćeri. Za DW je rekla kako ne može preboljeti pomisao da bi jednog dana ovaj scenarij mogao postati stvarnost i da će njezine kćeri morati iskusiti strahote rata.
- Dobila sam poruku iz škole da pripremaju podrum u kojem će biti zaliha vode, hrane, igračaka za djecu i pokrivača i gdje djeca mogu ostati na sigurnom pet dana ako se nešto dogodi. Onda shvatite da je situacija je vrlo ozbiljna - kaže ona.
Putovanje u Poljsku je poput životnog osiguranja, objašnjava ona za DW: "Kupujemo zdravstveno osiguranje ili osiguranje automobila u nadi da nam to nikada neće trebati. Dolazak ovdje je kao osiguranje za našu djecu. Ali nadamo se da to osiguranje nikada neće biti potrebno."
Ipak, spremnost da se pomogne nije sama po sebi razumljiva. Pogotovo ovdje, na jugoistoku Poljske, još nisu zacijelile stare rane od prijašnjih sukoba dva naroda. Godine 1943. i 1944. ukrajinski nacionalisti ubili su između 50.000 i 100.000 Poljaka u takozvanom pokolju u Voliniji. U znak odmazde, komunističke vlasti u Poljskoj nasilno su preselile oko 150.000 etničkih Ukrajinaca u sjeverne i zapadne regije Poljske 1947. u sklopu "Operacije Visla".
I zato se na tržnici u Pšemislu mogu čuti i oni koji nisu oduševljeni eventualnim dolaskom Ukrajinaca. "Neću pomoći Ukrajincima ako dođu k nama", kaže 70-godišnja žena na tržnici. Njezinu majku silovali su Ukrajinci tokom ubistava u Voliniji.
- Ukrajinci? Ne volim ih. Nanijeli su nam mnogo zla. Ali ja sam kršćanin i ako im treba pomoć, onda bih i ja morao pomoći - rekao je stariji muškarac.
Žena u 60-ima objašnjava: "Već sam dugo razgovarala sa svojom kćeri što bismo učinili da ovdje imamo ukrajinske izbjeglice. Hrana da. Ali ne bih im dopustila da ostanu u mojoj kući . Ne vjerujem Ukrajincima."
Žena od 35 godina koja radi na graničnom prijelazu i, kako kaže, svakodnevno čuje nove detalje o situaciji u Ukrajini, ne bi imala nikakve brige: "Oni su ljudi kao mi. Naravno da ću pomoći ako mogu."
