Dok traju sve češće optužbe da Rusija priprema invaziju na Ukrajinu komentator Paul Robinson, profesor sa Univerziteta u Ottawi, u tekstu za RT ukazao je na jedan potez Moskve koji se itekako tiče sudbine Donbasa, ali je u medijima - barem za sad - prošao poprilično neopaženo.

Naime, prošle sedmice ruski predsjednik Vladimir Putin je dekretom promijenio odnos Rusije prema Donbasu na način da je odobrio pojačanu trgovinu i ulazak robe.

Nadalje, ukinute su kvote na količinu trgovine preko granice. Robinson argumentira kako se na taj način Rusija udaljava od sporazuma Minsk II.

Ratna histerija

Ratnu histeriju zasnovanu na činjenicama sa granice Ukrajina, Bjelorusija, ovaj put su potakli Amerikanci. Anonimni američki dužnosnici izvještavaju Bloomberg o tome da “Rusija možda razmatra potencijalnu invaziju na Ukrajinu dok napetosti između Moskve i bloka rastu oko migranata i upravljanja gasom ”, ukazujući na navodno “nagomilavanje ruskih snaga u blizini ukrajinske granice.

Drugi neimenovani izvori tvrde da Sjedinjene Države razmišljaju o slanju “vojnih savjetnika i nove opreme, uključujući oružje” u Ukrajinu kako bi pomogle zemlji u odbrani.

Nakon što je prvotno izjavila da ne vidi nikakve dokaze o navodnom ruskom 'nagomilavanju', Ukrajina je od tada promijenila smjer i podržala ratnohuškačke tvrdnje Amerikanaca.

Pripremaju se napadi

Šef vojne obavještajne službe zemlje, brigadni general Kirill Budanov, izjavio je za Military Times da se Rusija priprema za napad krajem januara i da će napad “vjerovatno uključivati zračne napade, topništvo i oklopne napade praćene zračnim napadima na na istoku, amfibijski napadi na Odesu i Mariupolj i manji upad kroz susjednu Bjelorusiju.”

Rusija nema što dobiti prekidom veza s Ukrajinom. Ali, nažalost, ni razgovor s Kijevom ne pomaže.

Iako je vrlo vjerovatno da bi Rusija odgovorila snažno ako bi Ukrajina pokrenula sveobuhvatni napad na pobunjeničke Donjecke i Luganske Narodne Republike (DLPR) u Donbasu, niko još ne mora smisliti uvjerljivo objašnjenje zašto bi to Ukrajina pokrenula.

"Ništa" kao najbolja politika

Ne samo da bi takav napad bio izuzetno skup u smislu života i resursa, kao i da bi trajno prekinuo odnose Rusije sa Zapadom, nego je također nemoguće zamisliti kako bi ruska vlada mogla objasniti takav rat svom narodu.

Osim toga, bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev nedavno je napisao članak u kojem objašnjava da je najbolja politika Rusije prema Ukrajini ne činiti baš "ništa".

Pretpostavlja se da Medvedev, kao zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti, u određenoj mjeri odražava mišljenje na najvišim nivoima. Ali invazija je upravo suprotno od 'ništa'. Ruski čelnici teško da mogu htjeti učiniti oboje u isto vrijeme.

Ako izuzmemo neke izvanredne provokacije, možemo sa sigurnošću isključiti rat između Rusije i Ukrajine u nadolazećim mjesecima. Ogroman broj članaka, TV izvještaja, tweetova i drugih poruka koje izazivaju ratno ludilo dobar su način za privlačenje čitatelja, gledatelja i "lajkova", ali ne čine ništa da prosvijetle javnost.

Rusofobični elementi zapadnog korpusa

Čini se da je njihova jedina svrha služiti interesima rusofobičnih elemenata zapadnog vojno-industrijsko-medijskog korpusa.

Ipak, nešto značajno se događa u rusko-ukrajinskim odnosima. To je postalo jasno prošle sedmice kada je Putin izdao dekret pod naslovom 'O pružanju humanitarne pomoći stanovništvu odvojenih okruga Donjecke i Luganske regije Ukrajine'.

Uredba “propisuje jednak pristup robe Donbasa ruskim natječajima za državnu nabavu. Također ukida kvote za kretanje robe preko carinske granice.”

Sporazum iz Minska II iz 2015., koji bi trebao osigurati mehanizam za okončanje sukoba u Donbasu, govori o “potpunoj obnovi socio-ekonomskih odnosa” između Ukrajine i otcijepljenih samoproglašenih republika.

Ukrajina je, međutim, krenula u suprotnom smjeru, podvrgavajući Donjeck i Lugansk čvrstoj ekonomskoj blokadi, u očitoj nadi da će život tamo postati toliko bijedan da će lokalno stanovništvo čeznuti za povratkom u relativni prosperitet svog bivšeg doma. 

Putinov dekret je mnogo odgođen odgovor na ovo.

Kako je u četvrtak rekao ovlašteni predstavnik Rusije u Kontakt grupi za rješavanje situacije u istočnoj Ukrajini Boris Gryzlov:

- Ovo je isključivo humanitarni odgovor na Kijevsko neispunjavanje sporazuma iz Minska, ekonomsku i saobraćajnu blokadu Donjecke i Luganske regije koja je na snazi od 2017. ... 

Ovo zapravo utire put oživljavanju i oporavku privrede Donjecka i Luganska koje posjeduju značajne resurse i potencijal u metalskom, energetskom i inženjerskom sektoru.

Vječna NATO greška

Greška NATO-a je u tome što još uvijek misli da ima posla s oslabljenom Rusijom iz 1990-ih.

Pitanje je zašto je Moskva odlučila to učiniti sada. Čini se da je odgovor da je Kremlj konačno odlučio, kako je rekao Medvedev, da su “pregovori s njima (Ukrajincima) potpuno besmisleni”.

Ukrajinska vlada, u ruskim očima, nije sposobna ispuniti obećanja koja je dala u sporazumu Minsk II, i stoga se sada mora pronaći alternativni pristup rješavanju problema Donbasa.

Također se čini da je Moskva izgubila svaku nadu koju je nekada imala da bi je zapadnoevropski pobornici Ukrajine mogli pritisnuti da donese odredbe Minska II.

To se može vidjeti u prošlosedmičnoj odluci ruskog ministarstva vanjskih poslova bez presedana da objavi svoju korespondenciju s Francuskom i Njemačkom, koje su s Rusijom i Ukrajinom članice 'normandijskog formata', koji bi trebao pomoći u provedbi sporazuma iz Minska II.

Prema Rusima, prepiska je pokazala da su Francuska i Njemačka sabotirali umjesto da pomognu u provedbi Minska II.

Otkad je počeo rat u Donbasu, službeni stav ruske vlade bio je da su Donjeck i Lugansk dio Ukrajine i da bi se s njom trebali reintegrirati davanjem značajne regionalne autonomije.

Putinov dekret pokazuje da se Rusija sada kreće u drugom smjeru - postupnoj integraciji otcijepljenih regija u vlastitu zemlju.

Odluka iz 2019. da se onima koji žive u Donbasu dopusti da traže rusko državljanstvo bila je prvi korak u tom smjeru.

Nema više prilika

Ovaj novi potez je još jedan. To će istovremeno potkopati strategiju privrednog ratovanja Kijeva i učiniti teritorij dijelom ruskog privrednog prostora. Malo po malo, doprinijet će pretvaranju Donbasa u de facto regiju Ruske Federacije.

Moskva sada očito odustaje od pregovora s Kijevom. U tom procesu, ne odlučuje se za rat, već za puzajuću aneksiju Donbasa.

Šta dalje ovaj proces ide, to će ga biti teže preokrenuti. Zapravo, možda je već prekasno. Minsk II je Ukrajini dao priliku da povrati Donbas.