Tomaš Miskiević (Tomasz Miskiewicz), muftija na čelu poljske muslimanske zajednice, poručio je kako pomoć migrantima koji ulaze u zemlju iz Bjelorusije nije povezana s religijom, već sa humanošću.

On radi sa Tatarima Lipka u istočnoj Poljskoj, grupom od oko 2.000 ljudi koji su dio jedne od najstarijih muslimanskih zajednica u Evropi, kako bi pokazao da, kao i drugi Poljaci, žele pomoći.

Svaka osoba ima pravo na krov nad glavom

Evropska unija poručuje da je trenutnu migrantsku krizu orkestrirala Bjelorusija, saveznica Rusije, u znak odmazde za sankcije EU uvedene zbog gušenja političkih protesta, optužba koju Minsk negira.

Do 4.000 migranata, uglavnom iz Iraka i Afganistana, sada čeka u smrznutim šumama na granici Poljske, koja je ujedno i vanjska granica EU i NATO-a.

- Bilo da osoba ima pravo da legalno boravi u Poljskoj ili ne, svaka osoba ima pravo na krov nad glavom, na toplo mjesto za boravak, na tanjir sa toplom supom i toplim jelima općenito, na pristojnu odjeću - rekao je Miskiević za "Reuters".

Tatari su mala manjina u Poljskoj, gdje su preko 90 posto Poljaka katolici, a katolička crkva igra ključnu ulogu u društvu i politici.

Miskiević je pohvalio napore crkve u pružanju humanitarne pomoći i rekao da poljski muslimani čine isto.

Poginulo je najmanje osam migranata

Posljednjih nekoliko sedmica, on i poglavar zajednice Tatara, Maćej Sčesnović (Maciej Szczesnowicz), zajedno su radili na pružanju podrške onima koji prelaze granicu.

- Ljudi iz Poljske i Njemačke nam šalju pakete, donacije i doniraju novac našoj zajednici. Od naše muslimanske zajednice je velika pomoć. Mi također kuhamo supe za vojnike, serviramo 300 porcija svaki dan - rekao je Sčesnović  za "Reuters".

Najmanje osam migranata je poginulo, a sahrana 19-godišnjeg sirijskog migranta Ahmeda al-Hassana u Bohonikiju, gdje se nalazi dio poljske tatarske zajednice, prva je u Poljskoj za žrtvu migranta.

Miskiević je rekao da društvo treba da izbjegne više patnje, posebno nakon što je historija pokazala šta se dogodilo u nacističkom njemačkom koncentracionom logoru Aušvic i tokom genocida u Srebrenici.

- Još uvijek nismo naučili iz te lekcije. Lekcija o poniznosti: jedan čovjek treba pomoći drugom - rekao je on.