Za Riocha Fitzpatricka, 39-godišnjeg televizijskog producenta, dom je mali studio manji od standardne spavaće sobe hotela. Na samo 19 kvadratnih metara, njegov "mikrostan" u sjevernom Londonu ima tuš i zahod koji su od glavne prostorije odvojeni pregradom.

- Vjerojavatno je malo čudno, ljudi dolaze i vide tvoj krevet u kuhinji, ali navikao sam se. Moji susjedi žive u stanu sličnom mom – par s dvogodišnjim djetetom. To mora biti jako teško.

Fitzpatrick se u garsonijeru, u prizemlju stare gradske kuće preuređene u 10 stanova, uselio u maju 2018. jer mu je dosadilo živjeti u zajedničkoj kući, donosi nam britanski The Guardian.

- Stan je renoviran, ali ima neugodnih stvari – moram stalno micati bicikl da bih došao do frižidera. Moram spavati s čepićima za uši jer mi je bojler tačno iznad kreveta, a frižider također proizvodi buku cijelu noć. A moj lavabo je moj kuhinjski sudoper – tu se perem, brijem i perem zube.

Prosječna veličina stanova opada

Najam je relativno pristupačan i iznosi 900 funti mjesečno, uključujući plin i struju, dok bi cijena standardnog jednokrevetnog stana u bogatom dijelu sjevernog Londona Crouch Endu koštala više od 1200 funti. Uvijek je u potrazi za većim mjestom ali su ga odbile visoke cijene nekretnina.

Između 2011. i 2021.jedan od 15 stanova u Londonu pao je ispod nacionalnog minimalnog standarda od 37 kvadratnih metara i Fitzpatrick nije sam.

Čak jedan od 15 stanova u Londonu pao je ispod nacionalnog minimalnog standarda od 37 kvadrata za jednosobnu kuću između 2011. i 2021., prema analizi podataka mjerenja energetskih certifikata koju je za Guardian proveo Jon Reades, profesor na University College London i Philip Hubbard, profesor urbanih studija na Kings's College London. Srednja veličina nekretnina u Britaniji pala je na 29 kvadrata.

Vlada je od 2015. preporučila minimalni standard prostora od 37 kvadrata, iako nije obvezan – lokalne vlasti imaju diskreciju hoće li ga primijeniti ili ne.

Mikro domovi su u porastu od 2013., kada su promjene pravila osmišljene kako bi se nadmašio nacionalni nedostatak stambenog prostora omogućile programerima da pretvore uredske blokove u stanove bez dozvole za planiranje.

Također im je bilo dopušteno zaobići minimalne zahtjeve za prostorom, sve dok promjena pravila u aprilu ove godine nije omogućila vijećima da primjenjuju standarde.

Prosječna veličina novoizgrađenih stanova u Engleskoj – već najniža u Evropi – opada: analiza 10.000 oglasa agencija za nekretnine od strane LABC Warranty, jednog od tri glavna britanska davatelja jamstva za novogradnju, pokazala je da je prosječna dom je pao na samo 67 kvadrata do 2018., u odnosu na 83 kvadrata iz 1970-ih.

Ovaj trend je još izraženiji u Londonu, gdje su cijene zemljišta mnogo veće. Barratt je nedavno postao prvi veliki graditelj koji je lansirao džepne stanove, u Harrowu, sjeverozapadni London, brendirane SMRT kuće.

Prodaje 123 stana izvan plana u bivšoj tvornici Kodak u Eastman Villageu, uglavnom jednokrevetne, a dostupne su i veće dvokrevetne. Dizajniran s ugradbenim ormarima, tanjim kuhinjskim radnim pločama i policama na izvlačenje, jednokrevetni stanovi imaju oko 37 m2, minimalni standard.

Joseph Antoniazzi, viši menadžer prodaje u Barratt Londonu, kaže da su oni usmjereni na "Instagram generaciju" - mlade ljude koji putuju u London.

Ako se stvarno sviđa

Ako uspiju, Barratt ih planira plasirati diljem Ujedinjenog Kraljevstva. Kupac koji iskoristi prednosti vladinog programa pomoći pri kupnji, koji traje do marta 2023., trebao bi zaraditi oko 40.000 funti godišnje za kupnju jednokrevetnog stana.

Oni bi odgovarali jednoj osobi ili možda paru "ako vam se ta osoba stvarno sviđa", kaže Neal Hudson, stambeni analitičar.

- Bit će potražnje za ovim i mora biti privlačno prvim kupcima. Mnogo je ljudi koji bi radije imali mikrostan nego živjeli u zajedničkoj kući.

Hudson vjeruje da bi mikro kuće trebale biti za iznajmljivanje, a ne za prodaju, jer su "vrlo dizajnirane za kratko razdoblje nečijeg života". Zabrinut je da “ljudi na kraju zaglave u ovome”, vjerojatno čak i s porodicom. Bilo bi bolje, kaže, “kupiti kuću u kojoj možete dugo živjeti kako biste prebrodili svaki procvat i pad”.

Suočeni s hroničnim nedostatkom stambenog prostora i rastućim cijenama nekretnina, neki su se investitori specijalizirali za izgradnju manjih kuća. Pocket Living osnovan je 2005. za izgradnju stanova veličine 37-38 kvadrata i prodaje ih uz 20 posto popusta na prosječnu stopu lokalnog tržišta kako bi pomogao mladim Londončanima sa srednjim primanjima da kupe svoj prvi dom.

Bolu Sofoluwe, 25, koja je u januaru kupila jednokrevetni Pocket Living stan u Barkingu u istočnom Londonu za 198.400 funti, radi za banku u Canary Wharfu, zadovoljna je svojom imovinom.

- Zaboravljam da je manji od prosjeka. Meni je to više nego dovoljno.

S obzirom na to da pandemija uzima danak od trgovaca i sve više ljudi koji rade od kuće, Hubbard predviđa više prenamjene uredskih blokova i maloprodajnih kompleksa u mikro domove. Svake godine u Londonu na tržište dođe između 1000 i 2000 novih mikro stanova, što je 3 posto svih novih domova.