U trenutku kada je Rachel hospitalizirana u njujorškom centru Cornell Weill Psychiatry jula 2014., bila je toliko iscrpljena da nije mogla pričati. Godinama se vrtila u zatvorenom krugu koji prolaze mnoge članice njezine ultra ortodoksne židovske zajednice. Nađu se u dogovorenom braku s 18 godina, s dominantnim, ponekad i nasilnim mužem s kojim imaju mnogo djece. Obaveze, porodica, obaveze i još obaveza. 

Polako se lomila pod tim teretom i, najgore od svega, nije imala s kim popričati. Svi ljudi koje je Rachel znala bili su u sličnoj situaciji. Imala je jako malo doticaja s vanjskim svijetom te nije znala da postoji neki drugi način života, prenosi Telegram.hr

- Svake godine sam rodila novo dijete jer nisam smjela koristiti kontracepciju i nisam smjela govoriti o činjenici da ne smijem koristiti kontracepciju, ispričala je za Vice Rachel i zamolila novinara da ne koristi njezino pravo ime. 

Rachel je u ranim tridesetima, izgleda kao crnokosa verzija glumice Lene Dunham. Živi u stanu u Brooklynu, gdje živi zbog dobrobiti svoje djece. Ima izražen akcent, uvrnut smisao za humor i brzo priča.

Moli i pij vodu

Prvi put je potražila pomoć 2011. kada se obratila zdravstvenom udruženju  Eitzah, u svojoj vjerskoj zajednici. Kaže da su ju uputili life coachu koji joj je rekao da moli, pije više vode te ne zove policiju čak i nakon što je suprug počeo zlostavljati i djecu.

- Šta želiš napraviti, razoriti svoju porodicu? To su mi rekli. Imaš djecu, imaš ovo, imaš ono”, prisjeća se. 

- Pitala sam što da radim – tuče me, a ja se moram smijati zato što ne mogu razgovarati ni sa kime?

Na kraju se slomila i prijavila se u bolnicu na Upper East Sideu. Tada je prvi put vidjela kako funkcionira sekularni svijet, samo što joj je tada  nije bilo važno. Njezina depresija se produbila i Rachel nije vidjela razlog zašto bi živjela. I dalje ni sa kime nije mogla pričati. Svaki put kada bi vidjela doktora s njima u sobi bi bila žena iz njihove ultra ortodoksne zajednice.

U sobi s buntovnicom

Nakon dvije sedmice u bolnicu je došla još jedna ultra ortodoksna pacijentica Faigy Mayer. Žena koja je prošle gone skočila s 20 sprata zgrade na Manhattanu. Njezina priča punila je tabloide to kratko vrijeme. Nekadašnja pripadnica hasida, ultra ortodoksne židovske zajednice, umrla je zbog muke radi napuštanja sekte, pisalo je u New York Timesu. Faigyna sestra, koja je i dalje ostala u zajednici, objesila se tri mjeseca nakon nje.

No pravi razlog Faigyn smrti nije zato što je skrenula s religioznog puta, imala je problema od djetinjstva, a njezino se stanje samo pogoršalo tretmanom koji je imala u vjerskoj zajednici u Brooklynu.

Rachel se sjeća Mayerice po njezinoj reputaciji. Prema standardima zajednice ona je bila buntovnica. Skrenuti s puta, kod njih znači odbaciti sve što znaš u životu, a često uz to ide i okretanje leđa obitelji.

Kada bi si Rachel pokušala predočiti što se kasnije događa ljudima koji su izišli iz zajednice, mogla je zamisliti samo da ih je progutala crna rupa. A pred njom se tada našla Mayerica, ljepotica crne kose, s naočalama koje su izgledale kao da će joj svaki tren skliznuti s nosa. Objašnjavala joj je kako se posvetila dijeljenju kondoma u parku Borough.

Plavi telefon za haside

- Bila je paranoična, ali nije halucinirala, prisjeća se Rachel perioda od četiri sedmice koje su provele zajedno. 

- Bila je iznimno pametna i rječita, vodile smo iznimne diskusije u bolnici. Bila je mlađa, a na kraju smo razgovarale kao dvoje staraca u domu. Činilo se kao da smo živjele paralelne živote. Znale smo kakve traume muče i jednu i drugu, a nismo morale razgovarati o detaljima, rekla je Rachel.

Otac Faigy Meyer došao je Borough park iz Ukrajine, nakon holoklausta. Hasidi su židovi koji vjeruju u poruke iznimne pobožnosti koje je propovijedao rabin i mistik iz 18. stoljeća Israel ben Eliezer. Većina njih slijedi stroge smjernice koje im daju njihvi rabini: vjenčaju se vrlo mladi, nose skromnu odjeću i generalno oponašaju život iz davne prošlosti. Muškarci posvećuju život proučavanju Tore i imaju jako malo općeg obrazovanja. Od žena s očekuje da budu poslušne, dok uglavnom one vode kućantvo i bave se zemaljskim dužnostima oko porodice.

Životom u takvim zajednicama upravlja vjera. Prodavači u njihovim dućanima ostavljaju novac na pultu, kada im dođe ženski kupac. Kako ne bi ostvarili fizički kontakt sa ženom koja nije njihova supruga. U srednjoj školi za djevojke Belz School, u koju je išla Mayer, ravnateljica je nametala djevojkama da nose debele čarape. Čak se i nošenje remena smatralo neskromnim i nepoćudnim.

Njujorška zajednica hasida je politički jaka i u njoj uglavnom vladaju njihova pravila. Sporovi između dvoje hasida često se rješavaju na njihovim privatnim sudovima. Postoji čak i organizirana kvazi policija koja patrolira kvartom. Izoliranost u konzervativnoj zajednici rezultira time da mnogi članovi nemaju sekularni odgoj te nemaju pojma o principima moderne medicine. Pogotovo kada se radi o mentalnom zdravlju.

Rupa u zakonu koju zajednica koristi

Po američkom zakonu ilegalno je prakticirati psihoterapiju bez dozvole, no rupa u zakonu dozvoljava crkvama, školama i neprofitnim organizacijama da pružaju savjetovanje ili daju instrukcije. Cijela ta zajednica ne razumije ništa o terapiji i svako od njih može postati terapeut. Ne znaju previše o psihologiji, a protive se otvaranju prema vanjskom svijetu.

Jedna od takvih praktičnih terapeuta bila je Goldie Stern, Faigyna teta, koja je za sebe tvrdila da je reinkarnacija velikog iscjelitelja. Ne zna se koliko Goldie ima formalnog obrazovanja, no zna se da nema licencu države New York za tretiranje mentalnih bolesnika.

Umjesto toga ima potvrdu od ustanove koja se zove Refuah Institute, koja tvrdi da podučava u svjetlu Tore. Na web stranici instituta piše da Sternova ima potvrdu udruge koja se zove Američka asocijacija profesionalnih coacheva. Na stranici te asocijacije na postoji ispravan kontakt. Unatoč tome Goldie je dobivala mnoge klijente upućene iz savjetovališta Eitzah, uklučujući Faigy i njezinu sestru Suri.

Ne zna se je li ijedna od djevojaka viđala svoju tetu kao savjetnicu, iako jedna druga teta, koja nije u zajednici tvrdi, da su je viđale u tinejdžerskoj dobi. Ostatak porodice nije htio razgovarati za reportažu. Do danas nije jasno što je Goldie savjetovala svojim nećakinjama, no očito je zabrinulo istaknute članove zajednice.

U ljunu 2014. čak 11 rabina je cijeli kvart oblijepilo plakatima na kojima je pisalo kako gospođa Goldie Stern ima neprimjerene metode savjetovanja svojih klijenata. Pisalo je to na engleskom jeziku, uz objašnjenje kako Sternova truje djecu s chutzpah (buntovništvom) i mržnjom prema roditeljima. Javno su objavili kako je svim članovima zajednice zabranjeno da ju više viđaju. Iako su rabini zabranili djelovanje Goldie Stern, nisu osudili nelicencirane terapeute.

Život onih koji su istupili iz zajednice može biti kompliciran. Većina njih nema formalnog obrazovanja i oslanja se na zajednicu za izvor prihoda. Teško je steći nove prijatelje kada cijeli život žive u izolaciji bez doticaja s modernom kulturom. Pronalazak partnera je još teži od toga jer odrastaju u segregiranom svijetu, gdje nemaju doticaja sa suprotnim spolom, uz to odrastaju bez ikakve spolne edukacije.

Novi život Faigy Mayer

Najgore od svega je, ipak, što im nekadašnji prijatelji i familija okreću leđa. Neki roditelji proglašavaju žalovanje, kao u slučaju smrti, kada im dijete napusti zajednicu. Faigy Mayer je i dalje ostala u istom kvartu. Kada je prestala prakticirati vjeru, odselila se od roditelja samoj jedan blok niže. Počela je koristiti stranice za upoznavanje ljudi, i u svim grupama u koje se preko tih stranica uključila, gravitirala je bivšim hasidima. Aaron Katz je jedan od njih, sjeća se kako je Faigy uvijek sa sobom nosila haljinu u vrećici, koju bi obukla u vlaku tako da bi je roditelji pustili u kuću.

Mayer se 2010. pridružila grupi potpore za bivše haside. Oni su ih učili kako živjeti normalan život. Vodili su ih u kino ili na kuglanje, davali su im mogućnost za upoznavanje ljudi. Ubrzo su je svi zavoljeli, imala je nešto iskustva s vanjskim svijetom, obraćali bi joj se za pomoć kod pisanja životopisa ili traženje stana. Ljudi koji je se sjećaju kažu da je bila odlučna žena i željela je stvoriti život u sekularnom svijetu. Izvana je izgledalo kao da je uspješna u tome. Upisala je Touro College na Manhattanu. U doba kada je umrla učila je kodiranje, htjela je postati programer aplikacija i pokrenuti svoj posao.

Za sebe je rekla da su je ekskomunicirali nakon što je potražila pomoć izvan zajednice za svoju autističnu djecu, htjela im je osigurati pristup nekome ko je profesionalno obučen, priča njezina prijateljica Henny Kupferstein koja se preselila u San Francisco, na drugi kraj države.

Faigy je većinu života provela bez prijatelja, da kada je konačno napustila zajednicu sumanuto je tražila društvo i cijenila ljude koje je upoznala. Jedan od prijatelja, s kojim se zbližila posljednje tri godine, rekao je kako je u julu 2013. počela slati alarmantne poruke.

Napisala mu je kako je imala noćnu moru, sanjala je kako ju siluje rabin iz susjedstva. Također je često sanjala svoju majku koja ju je u snu zlostavljala. Iz telefonskog poziva, koji je uputila policiji tri mjeseca prije svoje smrti čulo se kako je razvila paranoje. Postala je histerična u razgovoru s dispačerom, pričala je o tome kako će joj cimerica provaliti u sobu.

Skok u smrt

Tražila je novu zajednicu, gdje god je mogla. Išla je čak na sastanke anonimnih alkoholičara. Tamo je ispričala kako se želi odvojiti od svog religioznog odgoja. Jedan od članova ju je pitao: “Jesi li alkoholičarka? Jer ako nisi, ovdje nema ničega za tebe.”

I dalje je bila u stalnom kontaktu sa svojom life coachiceom Goldie Stern, ali njezini prijatelji ne znaju mnogo detalja o njihovom odnosu, jer ih nikada nije otkrivala. Ostala je u kontaktu i sa svojom porodicom. Posredno, preko prijateljice, slala je i dobivala poruke. Kada je naručila Apple Watch, stigao joj je na adresu roditelja, jer je tada već bila uvjerena kako će joj ga cimerica ukrasti, ako joj stigne na adresu stana.

Kada je išla preuzeti sat, obukla je dugačku suknju preko traperica i široku vestu. Unatoč njezinom skromnom izgledu, majka ju nije pustila u kuću. “To je smiješno, nije me pustila, a pokušala sam joj ugoditi”, rekla je Mayer svojoj prijateljici.

Sedam dana nakon tog incidenta Mayer je otišla u bar gdje je imala dogovor s jednom grupom koju je našla na online servisu. Bar se zove 230 Fifth. Na ulazu je čuvaru pokazala dokument. Krenula je niz dugačak hodnik i pozvala lift. Otišla je na 20. kat. Zatim je konobara pitala gdje se nalazi istočna terasa. Gosti u baru pijuckali su skupe koktele i niko nije opazio kako je šmugnula u pušački dio. Preskočila je visoku zelenu ogradu i nešto niži zid od cigle. Iza njezinih leđa zalazilo je sunce, ona je skočila iznad Pete avenije.