Tokom pandemije koronavirusa u razvijenim državama učlanjenima u Organizaciju za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) bilježi se najsveobuhvatniji porast cijena nekretnina u posljednje dvije decenije.
Iako je to, s jedne strane, dobra vijest za vlasnike kuća i stanova, ekonomski analitičari skeptično odmahuju glavom i upozoravaju da svijet zbog toga klizi u finansijsku nestabilnost.
Prema analizi koju je napravio "Financial Times", od 40 država OECD-a, u samo njih tri tokom prvog tromjesečja nije zabilježen rast cijena nekretnina. To je najniži udjel od 2000. godine, kada su se počeli prikupljati ti podaci.
Štoviše, prosječni godišnji rast cijena nekretnina u prvom tromjesečju iznosio je 9,4 posto, što je najsnažnije u posljednje tri decenije.
Analitičari smatraju kako su za takav trend zaslužna tri glavna razloga: iznimno niske kamatne stope, zatim štednja akumulirana posljednjih godina te potreba za dodatnim stambenim prostorom usljed sve izraženijeg rada od kuće.
Kratkoročno, skok cijena nekretnina može biti “dobra stvar za ekonomiju, jer se vlasnici nekretnina osjećaju bogatiji i mogu trošiti više zbog vrijednosti svoje imovine”, ističe Claudio Borio iz Odjela za monetarnu i ekonomsku analizu u Banci za međunarodna poravnanja, “centralnoj banci centralnih banaka”.
Međutim, ako ovakav trend potraje, može prerasti u neodrživi rast, naročito u kombinaciji sa snažnom kreditnom ekspanzijom. Deniz Igan, zamjenik direktora Makrofinansijskog odjela pri Odjelu za istraživanja Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ističe kako je “snažan rast cijena nekretnina u posljednjih godinu dana zabilježen u većini država sjeverne hemisfere”.
Dostupni podaci sugeriraju kako se ovaj trend nastavio i u drugom tromjesečju.
Naprimjer, u SAD su cijene u aprilu porasle najviše u posljednjih 30 godina nakon što je S&P Case-Shiller indeks skočio za 14,6 posto. No, snažno poskupljenje stambenog prostora primjetno je i u Velikoj Britaniji, Južnoj Koreji, Novom Zelandu, Kanadi i Turskoj, među ostalima.
Štaviše, u nekim državama primjetni su i znaci “nekretninske groznice”, ističe Enrique Martínez-García, stariji analitičar Federalnih rezervi iz Dallasa. On to pojašnjava fiskalnim i monetarnim poticajima tokom pandemije.
S tom se tezom slaže i Cladio Borio. “Ekstremno povoljni finansijski uvjeti”, u kombinaciji s rekordno niskim kamatnim stopama, pomogli su rastu cijena nekretnina po neobično brzoj dinamici tokom razdoblja slabe ekonomske aktivnosti, tumači Borio.
Iako su stambeni krediti povoljniji nego ikada, kupovina vlastitog stana na Zapadu uskoro će postati sve nedostupnija širim slojevima. Naime, prosječne cijene nekretnina u državama OECD-a rastu brže od plaća. K tome, brzo rastu i najamnine.
Adam Slater, vodeći ekonomist u "Oxford Economicsu", kaže kako su nekretnine u razvijenim državama oko 10 posto precijenjene u odnosu na dugoročni prosjek. To ovu cjenovnu ekspanziju čini najvećom u posljednjih 120 godina, pokazuju njegovi izračuni.
Međutim, Slater naglašava i kako su određeni faktori koji guraju cijene nagore, privremenog karaktera, poput poreznih olakšica i poremećaja u globalnim lancima snabdijevanja, što je dovelo do poskupljenja građevinskog materijala.
Osim toga, kreditni rast je niži nego uoči globalne finansijske krize, što sugerira niži rizik od pucanja balona nego 2007. godine, kaže Slater.
Deniz Igan iz MMF-a pojašnjava kako je rast stambenih kredita većinom povezan s ljudima s dobrom kreditnom sposobnošću, a u razvijenim državama kućanstva su manje zadužena nego prije finansijske krize.
To sugerira manji rizik od ponavljanja scenarija od prije petnaestak godina, kada je kriza donijela val rasta loših kredita te odlaska kuća i stanova “na bubanj”, dodaje Igan.
