Uprkos tome što sukob na Bliskom istoku ne jenjava, Erdoan, smatraju kritičari, dolijeva ulje na vatru. Cilj mu je inscenirati se kao vodeća figura u islamskom svijetu i poentirati na unutrašnjopolitičkom planu.
Dok mnogi predsjednici država i šefovi vlada, s obzirom na eskalaciju sukoba u Izraelu, što je moguće više diplomatski pozivaju obje strane na deeskalaciju, turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) zauzeo je jasan stav: kao što je to u posljednje vrijeme često bio slučaj, turski predsjednik Izrael označava kao „nemoralnu" i "terorističku državu", piše DW.
Svakog dana slijede dalje optužbe protiv izraelske države i njenih saveznika: Erdoan se sada okomio na Austriju, jer su se u Beču na vladinim zgradama vijorile izraelske zastave. "Proklinjem austrijsku državu", rekao je Erdoan.
To da turski predsjednik simpatizira drugu stranu u sukobu, radikalnu islamsku terorističku organizaciju Hamas i sa njom održava bliske kontakte, nije ništa novo. Ipak, u turskoj javnosti se od nedavno stiče utisak da Ankara kreće kursem približavanja Izraelu. Jer, uprkos brojnim retoričkim stranputicama koje sebi Erdoan redovno priušti kada je u pitanju Izrael, u skorije vrijeme se opet češće održavaju diplomatski razgovori ovih dviju zemalja. Trgovina je također pojačana - tokom posljednjih godina u kontinuiranom je porastu izvoz u Izrael.
I Sinan Ülgen, šef Centra za ekonomske i vanjskopolitičke studije (EDAM) u Istanbulu, također je primijetio znakove pomirenja u posljednje vrijeme. Ankara je, ističe, nedavno pokušala normalizirati odnose s Izraelom. "Eskalacija i tenzije u istočnom Jeruzalemu za Tursku stoga nisu mogle doći u gore vrijeme," ocjenjuje Ülgen.
Mnogi promatrači, uključujući i Ülgena, čak smatraju da je Ankara pokušala preuzeti posredničku ulogu između Izraela i Palestinaca. Redovno su održavani razgovori, ne samo sa Knesetom, već i s palestinskim rukovodstvom. U septembru 2020. godine su se, na primjer, sastali predstavnici dvije vodeće palestinske organizacije Fataha i Hamasa - uz posredovanje turske vlade - kako bi riješili petnaestogodišnji spor između dviju organizacija.
- Aktivno posredovanje između Hamasa i Izraela i uspostavljanje dijaloga bila bi inicijativa s vrlo velikom dodatnom vrijednošću za Tursku," zaključuje Ülgen. Ali sada, kada je Erdoan pokrenuo antiizraelsku kampanju, smatra on, teško je nastaviti ovaj proces. "U ovom okruženju, u kojem su tenzije na najvišem nivou, ionako se čini nemogućim započeti nove mirovne pregovore između Izraela i Palestinaca", kaže Oytun Orhan iz Centra za bliskoistočne studije. „Trenutno, u prilikama aktuelnih napetosti, jednostavno nije moguće zauzeti neutralnu poziciju.
U ovom trenutku Ankara ne može biti udaljenija od uloge posrednika. Čini se da je turska vlada ima za cilj potpuno drugačiju ulogu: ministar vanjskih poslova Mevlut Čavušolu se u jednom govoru obratio Organizaciji za islamsku saradnju (OIC), u kojoj je 56 muslimanskih zemalja, i podcrtao funkciju uzorne uloge Turske. "Islamska zajednica (Umma) od nas očekuje vodstvo", rekao je on. Pri tome se mislilo na konskventnu akciju protiv izraelske vlade koja, prema riječima turskog ministra vanjskih poslova, pospješuje "etničko, vjersko i kulturno čišćenje.
Turskog analitičara za vanjsku politiku Aydina Sezera ne iznenađuje što islamska konzervativna vladajuća stranka AKP radije dosipa ulje na vatru. Erdogan se uvijek, pojašnjava on, trudi da udovolji islamskoj bazi sopstvene stranke. "Vlada je (u ovom sukobu) morala reagirati ovako - uglavnom iz unutrašnjopolitičkih razloga." Normalizacija odnosa s Izraelom nije dobro prihvaćena u bazi AKP-a, kaže Sezen.
Turski predsjednik, kako bi mobilizirao svoje glavno biračko tijelo, često pribjegava vjerskoj ili nacionalističkoj retorici. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da su Erdoan i njegova AKP u posljednje vrijeme izgubili mnogo od svoje popularnosti koju su uživali među stanovništvom. Predstavnici opozicije i kritičari optužuju ga da oštrom retorikom i polarizacijom odvraća pažnju od problema, poput neuspjeha u upravljanju korona-krizom, kao i već dugo prisutne ekonomske krize.
Čak i ako islamistička retorika turske vlade dobro prolazi kod stalnih birača AKP-a, postavlja se pitanje da li pak islamski svijet želi tursko vodstvo. Bilateralni odnosi nisu teški samo s Izraelom - Turska je trenutno izolirana na cijelom prostoru Bliskog Istoka. I arapske zemlje, poput Egipta i Saudijske Arabije, također su se okrenule od Ankare.
