Nagorno-Karabah je ponovno zapaljen dok se sukobljavaju armenske i azerbejdžanske snage.
Nagorno-Karabah je bio miran tokom vlasti Sovjetskog Saveza. Kako je Sovjetski Savez počeo propadati, počelo je i opuštanje u ovoj regiji.
Iako je Nagorno-Karabah bio pravno dio Azerbejdžana pod Sovjetskim Savezom, postojao je značajan program deportacije da bi se Azerbejdžanci istjerali iz svojih domova i ponovno naselili to područje Armencima, piše TRT.
Moskva je tada područje definirala kao autonomno. U trenutku raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Armenija je bila spremna zaratiti sa Azerbajdžanom kako bi zauzela Nagorno-Karabah.
Prvi čin nezavisne Armenije bio je napad na susjedni Azerbejdžan. Armenija je sudjelovala u masovnoj kampanji etničkog čišćenja i genocida. Armenija je iskorijenila gotovo milion Azerbejdžana i oko trideset hiljada ih je ubijeno.
Rusija je podržala Armeniju u kampanji etničkog čišćenja, koja je pokazala obrazac koji će se kasnije iskristalizirati u svim ruskim odnosima sa svojim bivšim teritorijima i susjedima.
Iako je Rusija bila potpaljivač, igrala je i vatrogasca i posredovala u prekidu vatre zbog čega je to pitanje ostalo neriješeno. Danas je Nagorno-Karabah i dalje uglavnom opustošen, ali s mnogim armenskim naseljenicima.
Iako se Armenija sudjelovala u mnogim međunarodnim kampanjama kako bi sebe prikazala žrtvom, niti Ujedinjeni narodi niti Sjedinjene Države ne priznaju ove armenske tvrdnje.
Nagorno-Karabah je dio Azerbejdžana. O etničkom čišćenju i ubistvima nikada se nije govorilo, a Azerbejdžanci do danas pričaju priče o nemilosrdnom nasilju od strane Armenije.
Armenija nije pripojila Nagorno-Karabah i ne preuzima odgovornost za gotovo milion Azerbejdžanaca koje je protjerala tokom armenske kampanje etničkog čišćenja.
Nevjerojatno je da se Armenija istodobno uključila u kampanju za dobivanje priznanja za ono što tvrdi kao genocid prije više od 100 godina.
Sjedinjene Države nedavno su usvojile zakon kojim se priznaje armenski genocid, a da se nikada nije spomenulo armensko etničko čišćenje Azerbejdžana. To je rezultat dugogodišnjeg lobiranja Armenije.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo je rezolucije kojima se osuđuje etničko čišćenje Armenije. U rezolucijama se Armenija naziva "okupatorskom silom".
Turska je bila bliski saveznik Bijeloj kući i s njom je bilo lako napasti predsjednika Donalda Trampa.
Armenija je sada ohrabrena da napadne Nagorno-Karabah zbog pobjede usvajanjem zakona u Sjedinjenim Državama, ruske uspješne operacije dezinformacija u vezi s sirijskim predsjednikom Asadom; demonizacija Turske na svjetskoj sceni; potkopavajući azerbejdžanski transanatolski plinovod za prirodni plin.
U međuvremenu su novinari otkrili da ruski vojni kamioni ulaze u Armeniju iz Irana na prijelazu Julfa.
Bojne crte su jasno povučene. Armenija se svrstala u sastav Rusije i Irana. Azerbejdžan će se osloniti na svoj bliski odnos s Turskom.
