Danas je objavljeno da je uhapšen Stiv Benon, bivši savjetnik u Bijeloj kući i bivši glavni strateg izborne kampanje američkog predsjednika Donalda Trumpa. Bannon se sumnjiči za obmanu donatora, odnosno da je u kampanji pod nazivom "We Build The Wall", u okviru koje je skupljao novac za izgradnju zida na granici s Meksikom, pronevjerio 25 miliona dolara.
Ono što je za nas u BiH posebno zanimljivo jeste da je Benon u svojoj kući prije dvije godine primio premijerku RS, Željku Cvijanović. Mnogi smatraju da je Benon zapravo bio jedan od tvoraca Donalda Trampa i osoba koja je možda i ključno utjecala na oblikovanje njegovih političkih pogleda i pobjedu na izborima 2016. No, ko je zapravo danas uhapšeni Stiv Benon i kakav je bio njegov motiv da se sastaje s predstavnicima vlasti iz RS?
Rođen 1953., Benon je do sada imao prilično svestranu karijeu. Nakon služenja u američkoj mornarici tokom sedamdesetih i ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća, Benon se u jeku ere Reagnove deregulacije prebacio u finansijski sektor gdje je radio kao investicioni bankar. Ipak, karijera bankara ga nije zadovoljila, pa je početkom devedesetih odlučio okušati se u Holivudu. U periodu od 1991. do 2016. producirao je 18, uglavnom manje popularnih filmova. Prvobitno je nastojao da se etablira kao scenarist, ali su režiseri i producenti redom obacivali njegove scenarije kao nekvalitetne.
U prvoj deceniji dvijehiljaditih, Benon se posvetio snimanju dokumentarnih filmova političke tematike, preko kojih je po prvi put imao priliku u većoj mjeri u javnost plasirat svoje ideološke poglede. Njegovi dokumentarci uglavnom su bili posvećini veličanju ultrakonzervativnih pokreta i političara, poput Tea Partyja ili potpredsjednički kandidatkinje Sere Pejlin (Sarah Pallin), kritici Demokatske stranke i lijevih grupacija u SAD-u, kao i upozoravanju na opasnosti od multikulturalizma, otvorenih granica i slobodne trgovine.
Možda i najznačajniji projekat Benonov projekat bilo je pokretanje internet portala Breitbart 2007. godine, a nakon smrti njegovoj osnivača Endrjua Breitbarta (Andrew Breitbart), Benon je postao izvršni direktor. Ovaj medij uskoro je postao vodeće glasilo radikalne desnice u SAD-u i u sebe je utjelovio sve ono što čini Benonovu ideologiju – protivljenje imigraciji, multikulturalizmu, globačizmu i liberlaizmu s jedne, te promociju nacionalne države, nacionalizma i tradicionalnih vrijednosti s druge strane. No, za razliku od maintream konzervativnih republikanaca koji zagovaraju ekonomski liberalizam i slobodnu trgovinu te generalno podržavaju i vojne intervencije protiv antidemokratskih snaga, Benon je zagovornik ekonomskog nacionalizma, protekcionizma i američke samodostatnosti, protivnik je međunarodnih vojnih intervencija i smatra da bi bogataši u Americi trebali plaćati znatno veće poreze. Benonovi politički pogledi opisuju se kao „nacionalistički“, „bjelačko-nacionalistički“, „desničarsko-populistički“, iako on sebe jednostavno naziva konzervativcem, te negira da su njegovi pogledi rasistički, za šta je često optuživan. Kako bi ostvario što veći utjecaj u širenju svoje agende, Breitbart je postao čuven po plasiranju lažnih vijesti, poput onih o masovnom silovanju Evropljanki od imigranata iz muslimanskih zemalja.
Zahvaljujući činjenici da je stranica Breitbart uspjela steći milione obožavalaca u SAD-u, Benon se izdigao na mjesto ideologa čitavog jednog novog političkog pokreta, nazvanog Alt-Right (skraćemo od „alternativna desnica“). Ključno oružje djelovanja ovog pokreta čiji je arhitekt Benon je masovna uporteba elektronskih medija radi širenja namjerno kontroverznog sadržaja koji potvrđuje njihove ideološke pozicije. Alt-rightovci u javnosti djeluju kao izolacionisti, protekcionisti, antisemiti, islamofobi i bijeli supremacisti, sa nerijetkim primjesama fašističkih i neonacističkih ideja.
Svojih pet minuta na političkoj sceni Benon je kao vođa novog pokreta dočekao sa Donaldom Trampm. Ne samo da ga je Tramp postavio za svog savjetnika u kampanji, nego je budući američki predsjednik tokom kampanje pokazivao zadivljujuće slične stavove kao i Benon, zagovarajući izolacionizam, ekonomski nacionalizam i zaustavljanje imigracije u Sjedinjene Države. Sve to je Banonu na kraju donijelo i službeno mjesto savjetnika u Trampovoj kampanji, a potom i u njegovoj administraciji. Međutim, ta ljubav nije potrajala dugo. Tramp se u konačnici pokazao mnogo većim pragmatikom nego što je to želio desničarski Benon, koji se ispostavio preradikalnim za državni vrh, pa je nakon samo sedam mjeseci smijenjen. Tada je svojim pristalicama poručio da je Tramp „izdao njihove ideale“.
Nakon izlaska iz Bijele kuće, Benon je bio odlučan da nastavi s daljim širenjem svoje ideologije. Iako izolacionist, Benon je planirao svoje izolacionističke, nacionalističke i antiimigracijske principe etablirati širom zapadnog svijeta. Osnovao je pokret, koji se doslovno tako zove “The Movement”, koji je ubrzo trebao postati generator jačanja svih desno-populističkih snaga u Evropi. Ono što je Benon nastojao okupiti svojevrsna je desničarska internacionala. Blisko je sarađivao sa Viktorom Orbanom, Marin L'Pen, poljskim konzervativcima, Janezom Janšom, Pokretom Pet zvjezdica i njegovim liderom Mateom Salvinijem, češkim premijerom Andrejem Babišem, Gertom Vildersom (Geert Wilders) i raznim antiimigrantskim grupama, s kojima je pored nacionalne vlasti namjeravao osvojiti čak trećinu zastupničkih klupa u Evropskom parlamentu
Ipak, njegov projekat doživo je priličan neuspjeh, s obzirom da su desničarski populisti prošli prilično loše na posljednjim europarlamentarnim izborima, osvojivši sa svojom grupom tek oko 11% glasova.
Osim toga, ni Benonov pokret u cjelini nije ostvario veću popularnost i utjecaj u javnosti. Kao što je Đorđ Soroš (George Sorosh) već više od tri decenije predvodnik „otvorenog društva“, Benoj je želio postati novi mesija ideje „zatvorenog društva“, a posebne simpatije gajio je za ruskog predsjednika Vladimira Putina, u čijoj je konzervativnoj autokratskoj vladavini vidio otjelovljenje vrijednosti i politika kakve priželjkuje. Također, i sam Donald Tramp kojeg je Benon optužio da je „izdao principe“ ne stoji dobro u predizbornim anketama u odnosu na protukandidata Džoa Bajdena.
Prije dvije godine tokom boravka u SAD- Benon je u svom domu primio premijerku RS Željku Cvijanović. Kako je plasirana informacija od vlasti RS-a, Benon je s Cvijanović "razgovarao o odnosima RS-a i Amerike, te načinu unapređivanja međusobnih odnosa".
Koja je u konačnici bila poruka susreta Cvijanović s Benonu u Vašingtonu je jasno. Nacionalistički pravac koji je odavno već zauzeo SNSD-a poklopio se s Benonovim ciljevima o povratku nacionalne države kao brane globalizmu te se u takvim krugovima sa visokim simpatijama gleda i na samu ideju o nezavisnosti Republike Srpkse. Tako je SNSD kroz Dodikove bliske odnose s Putinom, te otvorene partnerske odnose s organizacijama poput Slobodarske stranke u Austriji, Nacionalnog fronta Marine Le Pen iz Francuske, pokazalo da želi biti sastavni dio „internacionale zatvorenog društva“, koja integraciji suprotstavlja izolacionizam, slobodnom tržištu protekcionizam, internacionalizmu nacionalizam, toleranciji islamofobiju i antisemitizam, a multikulturalizmu sukob cvilizacija.
Plima nezadovoljstva globalizacijom i vrijednostima liberalizma naširoko promovisanim nakon pada Berlinskog zidu, donijela je novu političku podjelu i najveći politički izazov s kojim se svijet suočava u posljednje dvije i po decenije. On ne predstavlja podjelu na ljevicu i desnicu, nego na otvoreno i zatvoreno društvo, na pristalice slobodnog svijeta nasuprot graditelja zidova.
Benonova ambicija bila je da se nametne kao globalni vođa ovog potonjeg. No čini se da mu je upravo ta ambiciju na kraju došla glave, odnosno, poslužila mu je prvenstveno kao sredstvo za pljačku svojih zaluđenih pristalica. A američke institucije kriminal kažnjavaju. Rigorozno. Stoga, umjesto ostvarenja svog cilja da postane izolacionistički i nacionalistički mesija koji predvodi pobjedu nad globalizacijom širom zapadnog svijeta, Benon je, prema tvrdnjama američkog tužilaštva, ipak tek jedan kriminalac koji će, vrlo moguće, san o carstvu nacionalnih država zamijeniti realnošću zatvorskih zidova.
