Kriza koja sve više zahvata svijet zbog širenja koronavirusa, a uz to se pojavila i mogućnost eskalacije migrantske krize u Evropi, pokazuje koliku su postojeći društveni i ekonomski sistemi krhki na svaku ozbiljniju prijetnju koja bi mogla pogoditi svijet.
To se posebno osjeća u Evropi koja je personificirana kroz Evropsku uniju. Iako se broj oboljelih koronavirusom zemljama izvan Kine mjeri u hiljadama, Evropska unija je stanju “borbene pripravnosti”.
Otkazuju se globalni sajmovi, kongresi koncerti, utakmice, a sve se više spominje i mogućnost odgađanja Evropskog prvenstva u nogometu koje bi se ove godine trebalo igrati širom Evrope u 12 gradova u isto toliko evropskih zemalja.
Iako za sada još niko ne želi spekulirati o gubicima zbog koronavirusa, još je veća blasfemija nagađati o ukupnom računu koji će svjetska ekonomija morati podmiriti. Vjerovatno se već sada radi o desecima milijardi eura, a ukupni gubici će ovisiti o procjenama institucije koja ih iznosi, no moglo bi se raditi i o hiljadama milijardi eura.
Poznato je da je Kina, u kojoj je centar zaraze i najveći broj zaraženih i umrlih od koronavirusa, gotovo pa svjetska tvornica te da nema proizvoda na tržištima, bilo da je riječ o Bosni i Hercegovini, Njemačkoj ili Kanadi, koji u sebi nema barem neke, ako ne i većinu dijelova koji su došli iz Kine. Globalni trgovački putevi su dobro uzdrmani te je pitanje koliko će im trebati da se obnove, ako će se više i ikada obnoviti pod postojećim uvjetima.
Postavlja se pitanje šao će to značiti za bh. ekonomiju, osim činjenice da će prijevoznici, posebno oni manji, biti u ozbiljnim problemima koji će graničiti s propašću? Tvornice u našoj državi koje ne dobiju sirovinu na vrijeme, posebno iz Italije, neće moći ispuniti svoje ugovorne obaveze prema naručiocima.
Lančanom reakcijom će cijeli sistem će biti doveden u vanredno stanje, a o posljedicama se niko ne usudi glasno razmišljati. Neki ekonomski analitičari nagađaju da bi zbog čitave situacije moglo doći do reindustrijalizacije Evrope jer će zbog aktuelne situacije, a koja će se izvjesno u nekom obliku ponavljati i u narednim godinama, sve teže biti računati na sigurnu dostavu robe s Dalekog istoka te će lanac opskrbe morati biti puno bliži i fleksibilniji.
Uz širenje zaraze, fokus evropske javnosti je i na grčko-turskoj granici gdje potencijalno 3,5 miliona migranata čeka da nekontrolirano nahrupi u Evropu. Iako se vjerovatno radi samo o blefu turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan) koji želi više političkog utjecaja na događanja u Siriji i Libiji te više novca od EU, činjenica je da u Turskoj zbilja postoje milioni izbjeglica i migranata.
Nemile scene međusobnog sukoba migranata i grčke i turske policije i vojske, a više nije zapravo niti jasno ko tu što radi i želi, lede krv u žilama evropskih političara i javnosti.
Šta bi pak to značilo za međunarodnu trgovinu, turizam i ekonomiju u Evropi općenito, teško je i zamisliti. Uglavnom, čekaju nas izazovni mjeseci koji bi mogli suštinski promijeniti Evropu, Evropsku uniju i čitav način života kakav poznajemo.
