Male i velike, muške i ženske, zahrđale od vode i vremena, cipele na obali Dunava nadomak parlamenta u Budimpešti spomenik su koji izaziva tugu i tjeskobu. 

Baš kao i zaboravljeni tuneli ispod Budimpešte u kojima možete roniti, a za koje ne znaju ni lokalci, mjesta su koje vrijedi obići. 

Posvećene su žrtvama koje su bačene u Dunav tokom Drugog svjetskog rata. Ferenc Szalasi, čija je ideologija bila slična Hitlerovoj, bio je na čelu Strelastih križeva, mađarske totalitarne nacionalsocijalističke stranke.

Procjenjuje se da je odgovoran za smrt oko 500 hiljada Mađara židovskog porijekla. Dvadeset hiljada ih je streljano na obali Dunava. Žrtvama su naredili da izuju cipele, a zatim su ih nemilosrdno ubili i bacili tijela u rijeku.

Cipele na obali Dunava podsjetnik su na zločin koji izaziva trnce. Za spomenik od lijevanog željeza koji se sastoji od 60 pari cipela iz četrdesetih godina 20. stoljeća zaslužni su filmski reditelj Can Togay i kipar Gajla Pauer (Gyula).

Muška radna obuća, ženske potpetice i cipelice posebno su odabrane kako bi predočile teror koji nije štedio ni žene ni djecu te oživio njihov duh. 

Spomenik je dovršen 16. aprila 2005. godine.