Obilježavanje 70. godišnjice Sjevernoatlantskog saveza pokazalo je da je NATO na vojnom planu jači nego ikad, ali i da su pojedine članice izazvale unutrašnje trzavice, koje bi mogle rezultirati prekompozicijama unutar ove organizacije. Za očekivati je i da će posljednja dešavanja dovesti do utvrđivanja budućih usmjerenja Alijanse. 

Odvratna izjava

Je li NATO u stanju “moždane smrti”, kako je izjavio francuski predsjednik Emanuel Makron (Macron), koji se založio za veću samostalnost Evropske unije kad je riječ o sigurnosnim pitanjima, ili Makron treba provjeriti svoju “moždanu smrt”, kako mu je odgovorio turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayipp Erdogan), a predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp (Trump) dodao je da je u pitanju uvredljiv komentar te je poručio da je NATO najpotrebniji Francuskoj, dodavši da je Makronova izjava o Alijansi "veoma odvratna"! 

Neki idu dalje od toga da se radi samo o unutrašnjim trzavicama i smatraju da je u pitanju sukob civilizacija te podsjećaju da ne treba zaboraviti da NATO nije samo u “Bermudskom trouglu” Tramp – Erdoan - Makron i da je puki povod turska vojna akcija u Siriji nego da postoje i drugi geopolitički igrači, poput Rusije i sve utjecajnije Kine.

Tramp je, kako bi to rekli u našoj zemlji, jasno poručio Makronu: “Koliko para, toliko muzike”, izjavivši da će stvari postati veoma teške s EU ukoliko ne poboljša svoj odnos prema trgovini i NATO-u. Zanimljivo je i da je Tramp priredio ručak samo za zvaničnike devet zemalja koje su potrošile najmanje dva posto BDP-a na odbranu.

Profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Ešref Kenan Rašidagić kaže da treba znati da se NATO, koji je izvorno formiran da bi se zapadne zemlje organizirano suočile sa prijetnjama širenja komunizma, na čelu sa Sovjetskim savezom, nalazi u nekoj vrsti krize identiteta još od raspada hladnoratovskog poretka u okviru kojeg i zbog kojeg je i nastao. Tokom devedesetih, NATO se, ističe, kontinuirano nalazi u nekoj vrsti potrage za smislom postojanja, što je dilema na koju zemlje članice nikad nisu odgovorile na u potpunosti zadovoljavajući način.

Smatra da, nakon Trampovih negativnih izjava o NATO-u i sumnji u princip solidarne odbrane, koji je esencijalni princip ovog saveza, naravno da će se lične ambicije Makrona, Erdoana, kao i niza istočnoevropskih lidera, pretvoriti u svojevrsnu lavinu koja će erodirati NATO do te mjere da ga određeni lideri već smatraju klinički mrtvim.

Upozorava da lične ambicije pojedinih lidera koji djeluju u odsustvu općeg zapadnog konsenzusa, predstavljaju, zapravo, najveću opasnost po NATO, dok se ponovo ne izrodi neka vrsta ideologije ili master plana za djelovanje i postojanje NATO-a.

Veliki, bitni, nedorasli

Ove lične ambicije i negativno djelovanje lidera uzrokovane su različitim razlozima. Postoji sumnja, dodaje, da jedan broj lidera ideološki motiviran de facto djeluje za račun Putina i Rusije, drugi su žrtve vlastitih ambicija da se po svaku cijenu pokažu kao veliki i bitni, dok je kod trećih na djelu potpuni voluntarizam i nedoraslost funkciji koju obavljaju.

- Zbog toga je smiješno kada Erdoan kritizira Makrona ili kad Makron kritizira Trampa (i obrnuto) na tekućem NATO samitu, kad su svi ti lideri u određenim momentima počinili greške koje dovode u pitanje smisao postojanja ovog saveza: Trump nazivanjem NATO-a zastarjelim i dovođenjem u pitanje principa solidarne odbrane, Makron svojim neodgovornim komentarima o moždanoj smrti saveza i sabotiranjem integracije zapadnog Balkana u EU i Erdoan svojim koketiranjem sa Putinom, koji je kulminirao kupovinom raketnog sistema S-400 od Rusije – kaže Rašidagić.

“Bjelački” kapitalizam

Vanjskopolitički analitičar Hajrudin Somun kaže da današnje globalne političke podjele ne bi posmatrao iz ugla sukoba civilizacija, koji na razne načine traje stoljećima, nego se radi o “brutalnoj borbi neoliberalnog, korporacijskog i “bjelačkog” kapitalizma da dominira cijelim svijetom”.

- Ako se i na tu borbu gleda s te civilizacijske strane, onda u redu. U suštini, NATO je i dalje najsnažniji svjetski sigurnosni savez, samo što ne može da se složi ko mu je glavni protivnik. To, očito, nije Putinova Rusija, kao što je bila Staljinova 1949., jer tamo je Kina sve veći i jači izazov. Koliko god ga Makron smatrao mrtvim, a drugi propitivali njegovu budućnost, mora se priznati da su s NATO paktom kao sigurnosnim kišobranom Evropa i zapadni svijet, možda prvi put od Rimskog carstva, sedam decenija živjeli u miru. Da je Balkan devedesetih bio pod tim kišobranom, ne bi ni on ratovao – smatra Somun.

Zamor demokratskog materijala u zapadnom svijetu

Rašidagić kaže da su u prvoj posthladnoratovskoj deceniji smisao NATO-u davale intervencije u sukobima na Balkanu, dok je u početkom 21. stoljeća ponovno jačanje Rusije i njenih ambicija pod Putinom ponovo dalo neku vrstu infuzije za ovaj vojno-politički savez. Ostao je, međutim, fundamentalni problem da njegova misija i smisao postojanja ni danas nisu osmišljeni na zadovoljavajući način.

- Taj problem je naposljetku ogoljen kao rezultat fundamentalnih razmimoilaženja i različitih koncepata budućnosti liberalne demokratije i zapadnog društva. Jedan značajan dio tih društava uveliko je proteklih godina zabrazdio u vode neliberalnih ili čak autokratskih tendencija njihovih elita – ističe Rašidagić.

Ovakav, donedavno nezamisliv, oštar zaokret u jednom broju zapadnih zemalja, uključujući i one najveće i najbitnije, učinio je, kako kaže, njihove elite ideološki, iako ne sistemski, sklonije Putinovoj političkoj i društvenoj filozofiji nego vlastitim bogatim demokratskim tradicijama.

- Naprosto je došlo do neke vrste zamora demokratskog materijala u zapadnom svijetu. I dok se akademske elite okreću ponovnom iznalaženju i redefiniranju demokratskih osnova njihovih društava, elite se u isto vrijeme instinktivno okreću svojim autokratskim i neliberalnim uzorima – kaže Rašidagić.

On dodaje da ovakav vakuum i nesnalaženje vrlo vješto iskorištavaju protivnici NATO-a, sijući smutnju i nepovjerenje u organizaciju koju putem manipulacije društvenih mreža predstavljaju kao zastarjelu, imperijalističku i oruđe za dominaciju Amerike, čime joj izmiču podršku i demokratskih i liberalnih većina u zapadnim društvima.