Ni gotovo 75 godina nakon kraja Drugog svjetskog rata ne zna se sudbina miliona zarobljenika. Sad bi neke sudbine trebao razjasniti jedan njemačko-ruski arhivski projekt, javlja DW.
Hiljade Nijemaca i Rusa već više od sedam desetljeća traže svoje rođake koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata dospjeli u zarobljeništvo. Za povjesničara Dmitrija Stratievskog to poglavlje Drugog svjetskog rata je do danas jedno od najnerazjašnjenijih, koje zahtijeva još puno rada.
Sad Rusi i Nijemci daju lakši pristup arhivima pa bi brojni ljudi mogli saznati sudbinu članova svojih porodica ili rođaka.
Stratievski radi u njemačkom povijesnom institutu u Moskvi, i to smatra velikim pomakom. Njemačka će veliku količinu podataka o sovjetskim ratnim zarobljenicima predati Rusiji - ne originale, nego kopije u digitalnom obliku.
- Za brojne Ruse je važno znati što se dogodilo s njihovim precima, gdje su pokopani - kaže Stratievski za njemačku novinsku agenciju dpa.
Sporazum koji su u septembru potpisali predsjednik njemačkog Saveznog arhiva Michael Hollmann i direktor Ruskog državnog vojnog arhiva Vladimir Tarasov trebao bi omogućiti napredak. Dosad potraga za informacijama nije uvijek dobro funkcionirala. S jedne strane iz Rusije se nije moglo imati pristup njemačkim arhivima. S druge strane ruska država do nedavno nije podupirala ovakav oblik saradnje u suočavanju s prošlošću.
- Sovjetski ratni zarobljenici bili su jedna od najvećih skupina žrtava nacionalsocijalističkog režima - kaže Stratievski.
U Njemačkoj su samo rijetki toga svjesni. Od preko pet miliona sovjetskih vojnika koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata dospjeli u njemačko zarobljeništvo, više od tri miliona su ubijena sistemskim zlostavljanjem. Za uporedbu, prema navodima Narodnog saveza za skrb o njemačkim ratnim grobljima u sovjetsko zarobljeništvo je dospjelo više od tri miliona njemačkih vojnika, pripadnika Wehrmachta, i više od milion njih je umrlo u zarobljeništvu.
U Njemačkoj postoji više spomenika na mjestima nekadašnjih zarobljeničkih logora koji podsjećaju na sudbine zarobljenika. Primjerice Sandbostel u Donjoj Saskoj, Zeithain u Saskoj i Buchenwald u Tirinškoj. Ali, brojnim zarobljenicima je i nakon povratka u domovinu prijetio progon i smrt.
- U vrijeme vladavine Josifa Visarionoviča Staljina prema njima se postupalo kao prema izdajnicima. Zato su neki i nakon rata pokušali ostati u Njemačkoj - kaže Stratievski.
Tek 1995. su sovjetski ratni zarobljenici u Rusiji dobili status "sudionika Drugog svjetskog rata". Važnost njemačko-ruskog sporazuma o arhivima je izuzetno velika, izjavio je Sergej Balandjuk iz Organizacije elektroničkih arhiva ELAR u Moskvi za ruske novine Kommersant. Po njegovim riječima do danas je nerazjašnjena sudbina dva miliona sovjetskih ratnih zarobljenika.
Novi arhivski projekt ne donosi prednost samo Rusima koji žele doznati sudbinu pripadnika svojih obitelji i možda gdje su njihovi grobovi. I Odjel za traženje Njemačkoga crvenoga križa (DRK) nada se da će imati lakši pristup ruskim arhivima.
- I dalje imamo puno nerazjašnjenih sudbina - kaže voditeljica Odjela za traženje Dorota Dziwoki.
I dalje postoji veliko zanimanje rodbine nestalih, kaže Dziwoki. Tada su Sovjeti odveli neke Nijemce. A traženje nestalih koje će biti finansirano do kraja 2023. teško je i zato što su imena zarobljenika napisana na ruskom onako kako su ih čuli oni što su zapisivali. Ipak, digitalna datoteka Njemačkoga crvenoga križa već danas ima podatke o 20 miliona ljudi.
Na razjašnjavanju sudbina nestalih - prije svega poginulih vojnika Wehrmachta - radi se, dakle, već odavno. Ali, razmjerno malo pozornosti je poklanjano ratnim zarobljenicima. 2016. su tadašnji njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier i njegov ruski kolega Sergej Lavrov u vezi s pomirenjem dvaju naroda izjavili da se mora razjasniti i sudbina nestalih, koliko god je to moguće. Istraživači trebaju pristup arhivima, a on će sada biti lakši.
Ovo je prvi put da su dokumenti njemačkoga državnog arhiva u digitalnom obliku ustupljeni Rusiji, kaže koordinatorica projekta Heike Winkler u berlinskom uredu Narodnog saveza, koji ove godine slavi stotu obljetnicu postojanja. Osobito važni dokumenti postoje u Saveznom arhivu u berlinskoj četvrti Reinickendorfu i u Vojnom arhivu u Freiburgu. Raspisan je i konkurs za zaposlenje jedne osobe koja će raditi u Moskvi.
