Veliki prihodi pokazatelj su uspjeha u mnogim zemljama, ali tu imaju odbojnost prema razgovoru o novcu koja je duboko ukorijenjena u društvu.

U najbogatijoj četvrti Štokholma Ostermalmu privatne jahte i plutajući koktel barovi zaokružuju sliku luke, dok se susjedni bulevar Strandvagen može pohvaliti nekim od najskupljih nekretnina u švedskoj prijestonici, kao i ekskluzivnim buticima i restoranima.

Ne znam zašto bih to govorio

U blizini historijskih zgrada iz 18. stoljeća nalaze se privatne rezidencije i luksuzni poslovni prostori. Kvartom šeću ljudi s dizajnerskim sunčanim naočalama, uživajući u jesenjem suncu. Očito je - svi imaju novca, ali gotovo je nemoguće pronaći nekog ko želi razgovarati o novcu, piše BBC.  

- Neću vam reći koliko zarađujem jer ne znam zašto bih to trebao - kaže 30-godišnji Robert Ingemarson, koji radi na poziciji senior menadžera u marketingu.

Kao odgovor na pitanje šta radi s novcem koji zaradi, kaže ga da troši na dionice, jer voli ulagati.

Standardne priče o Švedskoj naglašavaju njenu socijalnu demokratiju, visoke poreze i malu razliku u dohocima stanovništva prema globalnim standardima. No, iako je ovaj stereotip zasnovan na činjenicama, jaz između bogatih i manje bogatih neprestano raste od devedesetih godina.

Oko 20 posto populacije na vrhu pri visini prihoda danas zarađuje četiri puta više nego onih 20 posto ljudi na dnu ljestvice. Veliki prihodi pokazatelj su uspjeha u mnogim zemljama, ali Šveđani imaju odbojnost prema razgovoru u novcu koja je duboko ukorijenjena.

Na ponavljanje tih upita mladim, bogatim Šveđanima uvijek dolazi do istog - nema razgovora o iznosima, ali neslužbeno ljudi vole razgovarati o svojim vikendicama, porodičnim kućama, jahtama, sportskim automobilima ili šampanjcu u noćnim klubovima. Ali, doći do službenih komentara je gotovo nemoguće.

- Osjećam da će se to doživjeti kao hvalisanje, pa se ne osjećam ugodno zbog toga - jedan je od komentara koji objedinjava osjećaje mnogih stanovnika te nordijske zemlje.

Čak i oni koji su pristali na intervju odjednom su postali "prezaposleni" ili su, jednostavno, nestali.

Zašto je tako? Zbog čega je razgovor o bogatstvu sasvim prikladna tema u brojnim dijelovima svijeta, ali niko se u Štokholmu ne ponosi činjenicom da je bogat?

Lola Akinmade Akerstorm (Åkerström), autorica knjiga o švedskoj kulturi koja u Štokholmu živi više od decenije, kaže kako je u Švedskoj govor o novcu neugodna tema. Tvrdi kako je hvaljenje novcem ili čak razgovor o prosječnoj plaći sa strancem takav tabu da se brojni Šveđani osjećaju slobodnije razgovarati o seksu i zdravlju nego o novcu.

Brojni komentatori kulture slažu se da se velik dio tabua može objasniti duboko ukorijenjenim nordijskim kodom nazvanim Jantelagen, koji promiče ideju da nikada ne mislite da ste bolji od bilo koga drugoga i proziva sve one koji prekrše ovu normu.

Jantelagen, što se na engleskom prevodi kao The Law of Jante, dobio je ime po gradu Jante koji je prikazan u fiktivnoj priči norveško-danskog autora Aksela Sandemosea 1933. Taj kodeks ne postoji samo u urbanim sredinama, dapače još je jači u ruralnim, a zapravo je mehanizam socijalne kontrole.

On je povezan sa specifičnim kulturnim normama nordijskih naroda. Naprimjer, možete razgovarati o izgradnji kolibe u šumi, postavljanja podnog grijanja u njoj, džakuzija ili terase, ali ne i o trošenju novca na dva Lamborginija. Zbog toga bi vas ismijali.

Mehanizam socijalne kontrole

Radi se o tome da se ne razmećete, ne ističete pretjerano, a to je dio načina da svi ljudi manje-više budu doživljeni kao isti i uklanja se stres unutar društva. Jantelagen, što se na engleskom prevodi kao The Law of Jante, dobio je ime po gradu Jante koji je prikazan u fiktivnoj priči norveško-danskog autora Aksela Sandemosea 1933. Taj kodeks ne postoji samo u urbanim sredinama, još je jači u ruralnim, a zapravo je mehanizam socijalne kontrole.

Međutim, sve veći broj mladih, uspješnih Šveđana počinje kritizirati Jantelagen i poziva na glasniji razgovor o bogatstvu i uspjehu. Kornelijus Kapelen (Cornelius Cappelen), profesor komparativne politike na Univerzitetu u Bergenu u Norveškoj, vjeruje da porast društvenih medija stoji iza pobune mladih protiv Jantelagena.

On tvrdi da bloganje i samopromocija na društvenim mrežama posebno podržava tu vrstu "bijesnog individualizma" koji promovira izdvajanje iz gomile, a donedavno je toga bilo daleko manje u nordijskim zemljama nego u ostalim zapadnim zemljama, posebno u SAD.