Bivši lider meksičkog narko kartela Sinaloa Hoakin "El Čapo" Guzman (Joaquin "El Chapo" Guzman) će najvjerovatnije biti smješten u ustanovu za koju mnogu kažu da je najsigurnija američka kaznena ustanova. 

Maksimalno obezbijeđena kazneno administrativna ustanova Sjedinjenih Američkih Država A-De-Iks Florens, poznata i kao „Supermaks", nalazi se na rubu Stjenovitih planina, nasred polusušne pustinjske visoravni južnog Kolorada. Mnogi je nazivaju „Alkatraz Stjenovitih planina" . U nju se smještaju najopasniji američki kriminalci, a kritičari opisuju kao „najmračnije mjesto na svijetu“. 

El Čapa je njujorški sudija osudio na doživotni zatvor, kao i na simboličnih trideset godina zbog zasipanja SAD-a tonama kokaina, heroina i drugih droga, pranja novca i krivičnih djela u vezi s oružjem. Tužioci su El Čapa opisali kao „nemilosrdnog i krvožednog" i rekli da je stekao moć ubijajući ljude i vodeći ratove sa rivalskim kartelima. Ozloglašeni narko bos, od kojeg je poznatiji možda samo Pablo Eskobar iz Kolumbije, dva puta je pobjegao iz maksimalno obezbijeđenih zatvora u Meksiku - jednom prokopavši iz ćelije tunel dug kilometar i po. Ali ovaj put je smješten u zatvor iz kojeg niko nikada nije uspio pobjeći. 

U A-De-Iks Florens može biti smješteno 490 muških zatvorenika. Ova ustanova je dio Federalnog kaznenog kompleksa Florens u kom su još dva zatvora. Ovdje je trenutno 376 zatvorenika od kojih nekolicina služi više uzastopnih doživotnih kazni. Skoro svi provode 23 sata dnevno izolovani u pojedinačnim ćelijama uz veoma malo kontakta sa drugim ljudima. 

-Svi zatvori su depresivni. Ali ovom je oduzeta sva ljudskost - kaže Dankan Levin (Duncan Levine), krivični pravni zastupnik i bivši savezni tužilac. Dodaje da je to jedno od najusamljenijih mjesta na planeti i da je lišeno bilo kakvih vanjskih znakova života. 

Ali je zasigurno najsigurniji zatvor na svijetu, i konkretno je pravljen da u njega budu smješteni najopasniji svjetski kriminalci. 

Ima debele betonske zidove i teška metalna vrata sa malim procjepom kroz koji se ubacuju hrana i lijekovi. Sva svakodnevna interakcija, sa čuvarima, psihijatrima i drugim zaposlenima, odvija se unutar ćelija. 

Sve ćelijske jedinice nalaze se na istoj strani hodnika, tako da zatvorenici nikad ne vide jedni druge čak ni kad su vrata otvorena. Zatvorenici dobijaju prirodno svijetlo kroz uski uspravni prozor širok svega deset centimetara - što im omogućava da vide samo dio neba. 

Ovaj zatvor je zasigurno smišljen da zatvorenike mentalno slomi.