Prvog marta Samra iz Sarajeva dobila je poruku od kćerke Ilde.

- Danas sam malo šišala Iman, slaba joj kosica, pa da joj malo napravim oblik - napisala je, između ostalog, 29-godišnja Ilda iz mjesta Baguz u istočnoj Siriji, posljednje enklave takozvane Islamske države.

Bit će to, ispostavit će se, posljednja poruka kćerke iz Sirije majci u Sarajevu.

Četverogodišnja djevojčica Iman kćerka je Ilde i Aldina Alibašića iz Sarajeva. Alibašić je poginuo u Deir-ez-Zoru početkom 2019. godine, boreći se na strani tzv. Islamske države. Rođena je u januaru 2015. godine u Manbidžu, u Siriji. Danas Iman i stotine druge djece u kampovima u Siriji zovu nevidljivom djecom halifata.

Nakon poruke 1. marta, nastupila je tišina. Samrin odgovor neko je pročitao osam dana kasnije.

Poslije toga od Ilde, do danas, ništa, kaže Samra za Radio Slobodna Evropa (RSE), dok pokušava naći tačne informacije o tome šta se zapravo desilo njenoj kćerki i gdje je njena unuka.

U međuvremenu, različite informacije su nalazile put do Samre. Prvo su pojedini bh. mediji objavili kako je Ilda, zajedno s Iman i jednogodišnjim sinom te svekrom i svekrvom (Behudinom i Indirom Alibašić) izašla iz Baguza i odvedena u najveći kamp koji kontrolira kurdska administracija "Al-Hol", kod grada Hasaka.

- Ja sam se tad obradovala, ponadala sam se da će iz tog kampa ipak jednom doći i kući. Skoro smo pa slavili, bili smo radosni. Mislila sam kako ću ih zagrliti, držati u svom naručju nakon toliko godina. Sve što svaka majka želi jeste da se nikad ne odvaja od svoje djece, da im pruži ljubav - priča Samra.

Onda su stigle drukčije vijesti. Žene porijeklom iz Bosne i Hercegovine koje jesu odvedene iz Baguza u kamp "Al-Hol" napisale su u rijetkim porukama svojim članovima porodica da je Ilda poginula, a uz nju i njen jednogodišnji sin, svekar i svekrva. Napisale su da su oni među onima koji su nastradali u Baguzu tokom bombardiranja.

Džol Basol (Joelle Bassoul9, regionalna menadžerica za medije iz "Save The Children" organizacije koja djeluje u tri kampa u sjeveroistočnoj Siriji, kaže da bi djeca, posebno bez roditeljskog staranja trebala biti prioritet kad je riječ o repatrijaciji u zemlje porijekla.

- Zabrinuti smo za dobrobit djece, ta djeca nisu odgovorna za posljedice svojih roditelja. Svako dijete bi trebalo imati jednaka prava i mogućnosti. Pozivamo zemlje da repatriraju svoje državljane, da se posvete rješavanju pitanja djece bez roditeljskog staranja kojih je u "Al-Holu" 335, prema podacima UN-a. Oni su žrtve rata i ne smiju biti kažnjeni za bilo šta - rekla je Basol.

Humanitarni radnici sreću se s ozbiljnim traumama kod djece. Iz "Save the Childrena" kažu da im je neophodna psihološka pomoć, ali i da se čim prije sklone od sredine u kojoj su bili izloženi nasilju.

- Pozivamo zemlje da repatriraju svoje državljane, da se posvete rješavanju pitanja djece bez roditeljskog staranja kojih je u "Al-Holu" 335, prema podacima UN-a - rekla je Basol, menadžerica "Save The Childrena"​.

Dodala je da djeci treba mirna i sigurna okolina.

- Djeca moraju imati pristup normalnoj psihološkoj pomoći, a to nemaju ni sirijska djeca, a kamoli djeca stranih državljana. Jedini način da ova djeca ostvare svoja prava jeste u njihovim domovinama. Pitanje je šta su sve djeca proživjela, pokazuju znakove psihičke nestabilnosti, oni se moraju oporaviti od onoga što su vidjeli i doživjeli. Posebno je teško sa djecom bez roditelja, njima je jako teško pomoći. Imamo situacije da je npr. jedna žena iz neke evropske zemlje sa sobom uzela nekoliko djece različitih nacionalnosti, neka od njih ne znaju arapski, niti engleski, ne znamo čak ni odakle, ne možemo utvrditi koje su nacionalnosti i što se s njima zapravo dogodilo - kazala je Basol.

Utvrđivanje identiteta ove djece je skoro nemoguće u ovom trenutku, jer u dijelu gdje su kampovi, koje kontroliraju kurdske snage, nema ambasada niti konzularnih predstavništava, zato iz humanitarnih organizacija apeliraju da se zemlje porijekla uključe i počnu proces repatrijacije svojih državljana i djece od kojih su mnoga rođena u Siriji.

Dosad su zemlje bile spore u repatrijaciji državljana, a neke su odbile prihvatiti ljude koji su otišli u Siriju i Irak. Izuzetak je Kosovo koje je iz Sirije repatriralo 110 ljudi, od kojih četvero boraca, 32 žene i 74 djece. Vraćeno je još devetero djece koja su izgubila roditelje u ratu.

Osim Kosova, Njemačka je prihvatila više od desetero djece i Francuska petero siročadi.

Bosanska siročad u "Al-Holu"

Prema nekim izvorima, najmanje četvero djece bosanskih državljana je u "Al-Holu" bez roditeljskog staranja, te još dvoje djece žena porijeklom iz BiH koja je živjela u Austriji. Agonija porodica poput one koju proživljava Samra je sve teža, kako kažu, jer nemaju nikakvih zvaničnih informacija, niti se imaju kome obratiti.

- Prosto ne mogu da vjerujem. Isplačem se, odjednom tajac. Ne znam šta da mislim. Brinem se za to dijete, s kim je, boli li je šta, nedostaju li joj roditelj, ne zna jezik, ona zna bosanski, ne zna arapski. Šta dijete od četiri godine... ne znam. Sutra bih išla tamo, ali šta onda. Ne znam. Visim u zraku, ništa ne znam - kaže Samra koja, u slučaju da je istina da joj je kćerka poginula, želi makar unuku vratiti u BiH.

Samra se obratila Međunarodnom komitetu Crvenog križa. Pisala je o Iman i Ildi, te o informacijama koje je dobila o tome da je Iman sa ženom iz Sirije.

- Nadam se da će neko nešto javiti, da će naći Iman, ili Ildu ako je živa, ako je u nekom od kampova. Rekli su da su moja pisma proslijedili u Siriju - kazala je.

U razgovoru s Elmirom Camićem iz Međunarodnog komiteta Crvenog križa u Sarajevu, saznali smo da je samo u kampu "Al-Hol" više od 74.000 ljudi, od toga 60.000 njih je stiglo u posljednja tri mjeseca, 90 posto su žene i djeca.

- U kamp dolaze jako iscrpljeni, izgladnjeli, istraumatizirani često, čak i ranjeni. Humanitarna situacija je jako loša. Kapaciteti za smještaj već odavno nisu dovoljni, porodice s djecom moraju spavati pod otvorenim nebom. Prema nekim informacijama, već desetine djece su umrle zbog ovakvih uvjeta i neadekvatne njege. Posebno smo zabrinuti za djecu bez roditeljskog staranja, a njih je nekoliko stotina. Djeca su najmanje kriva za bilo šta što se desilo i zaslužuju iskrenu i poštenu mogućnost za integraciju u društvo. To zahtijeva ozbiljan i stručan pristup i bilo kakva dehumanizacija ili stigmatizacija je možda najveći izazov po tom pitanju. Mi iz Međunarodnog komiteta smo spremni pružiti stručnu pomoć tamo gdje je ona potrebna i moguća - kaže Camić.

Bosna i Hercegovina se s pitanjem povratka bh. državljana suočila tokom 2018. godine, kada je i najavljeno formiranje koordinacionog tijela pri Vijeću ministara zaduženog za povratak bh. državljana koji su ili u zarobljeništvu ili u kampovima za žene i djecu. Dosad je u BiH deportiran jedan bh. državljanin. Riječ je o Ibri Ćufuroviću koji je u zatvoru na sjeveru Sirije bio 17 mjeseci.

O djeci i ženama se ne govori iako je u kampu Roj na sjeveru Sirije je, pretpostavlja se, oko 31 bh. državljanin. U najvećem kampu "Al-Holu" je oko 43 žene s djecom iz BiH. Još četvero djece je bez roditeljskog staranja. Jedna od njih mogla bi biti djevojčica Iman.

Iman na arapskom znači vjerovanje i dok, kako kaže, dnevno stotinu puta gleda djevojčicu, na jednoj fotografiji nasmijanu, na drugoj povrijeđenu i preplašenu, njena nana Samra u Sarajevu čvrsto vjeruje da će pronaći Iman i, ako je istina ono što je čula o smrti Imanine majke i mlađega brata, barem nju čim prije dovesti na sigurno.