Nursultan Nazarbajev (Nazarbayev), predsjednik Kazahstana od 1990. godine, objavio je da se povlači sa te funkcije nakon skoro 30 godina. Način na koji se on navodno odrekao moći mogao bi biti primjer za mlađeg kolegu i, na neki način, njegovog vjernog učenika - predsjednika Rusije Vladimira Putina.
Post-sovjetski diktatori iz srednje Azije ne podnose ostavke. Prvi predsjednici Uzbekistana i Turkmenistana, koji su se, kao i Nazarbajev, uzdigli na svoje položaje dok je Sovjetski Savez još postojao, umro na vlasti, ostavljajući iza sebe režime koji podsjećaju na apsolutne monarhije drevnog Orijenta. Tadžikistan i dalje ima istog lidera kao i 1992. godine. U Kirgistanu su prva dva predsjednika svrgnuta, a prva miroljubiva tranzicija vlasti dogodila se 2017. godine (iako je sadašnji predsjednik, koji je osvojio relativno konkurentne izbore, bio saveznik svog autoritarnog prethodnika).
Međutim, Nazarbajev je uvijek bio iznad ostalih centralnoazijskih lidera. Kazahstan je najveći i najbogatiji resursima među ovim zemljama, a režim je bio mekši od svih drugih, osim u siromašnom haotičnom Kirgistanu, piše "Bloomberg".
Koristeći naftno bogatstvo svoje zemlje, Nazarbajev je postigao međunarodni legitimitet o kome su diktatori u susjednim zemljama mogli samo sanjati. Putinov projekt, Euroazijska ekonomska unija, implementira staru Nazarbajevu ideju i pomogao je kazahstanskom lideru da održi prijateljske odnose sa Rusijom, a da ne potpadne potpuno pod Putinov utjecaj. Rusija i Kina su jednako važne kao trgovinski partneri Kazahstana.
Pod Putinom, ruski režim je postajao sve više nalik Kazahstanu. Obje zemlje je vodio jedan lider, koji je stalno ponovo biran protiv simboličnih protivnika. Obje imaju i jednu, pro-predsjedničku političku stranku, koja uznemirava disidente, ali ne koristi brutalnost pri suzbijanju neslaganja, i koja pokušava da oponaša kineski model autoritarnog razvoja.
Krajem 2011. i početkom 2012. godine, demonstracije srednje klase u najvećim ruskim gradovima dali su Putinu ideju da Zapad pokušava ga zbaciti, pa je izgradio rusku policijsku državu, usvajajući sve represivne zakone. Nazarbajev je postao čvršći gotovo istovremeno, u decembru 2011. godine, kada su se rudari pobunili u udaljenom gradu Žanaozenu, što je nagnalo kazahstanskog lidera da pojača policijski rad i suzbije opoziciju.
Obje zemlje su pretrpjele kletvu resursa koja je nahranila korumpirane vladine sisteme, a koji nisu u stanju osigurati prosperitet, zbog čega njihove ekonomije i dalje zavise od izvoza sirovina. U međuvremenu, oba diktatora su finansirala velike projekte - Nazarbajev je izgradio novi glavni grad, Astanu, a Putin velike sportske događaje kao što su Zimske Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Međutim, Nazarbajev je izbjegao greške kao što je Putinova agresija na Ukrajinu. On nije pravio neprijatelje među narodima koji su važni za trgovinske odnose Kazahstana.
Također je stekao poštovanje kao stariji državnik, a ne kao šašavi diktator uprkos njegovom sovjetskom načinu ponižavanja ministara zbog stvarnih i izmišljenih propusta i njegove čudne marketinške ideje, kao što je neuspjeli pokušaj da zemlja izgubi sufiks "stan" iz imena. "Freedom House", američka organizacija za podršku demokratiji, čak daje Kazahstanu nešto višu ocjenu slobode od Rusije.
Kazahstanski lider je iste političke generacije kao i Putinov prethodnik, Boris Jeljcin, koji je također ranije podnio ostavku, jer ga je loše zdravlje stiglo, a oligrasi su pokušavali da se dokopaju što više moći. Nazarbajev je u utorak održao emotivni govor o ostavci - ali za razliku od bivšeg ruskog lidera, nije se izvinio za bilo koju od svojih akcija.
On je, međutim, prethodno sproveo skupe pripreme kako bi osigurao kontinuiranu ulogu u upravljanju zemljom. U 2010. godini, Ustav Kazahstana je promijenjen kako bi Nazarbajev postao nacionalni lider za život, ili "jelbasi", čime je dobio i imunitet od krivičnog gonjenja i nadzornu ulogu nad donošenjem politike.
U 2017. godini, donijeta je jedna ustavna reforma, koja je oslabila predsjednikova ovlaštenja i učinila je Vijeće sigurnosti najvažnijim tijelom u zemlji. Vijeće sigurnosti je dobilo zadatak da razvija politike i koordinira rad na njihovom sprovođenju. U junu 2018. godine, Nazarbajev je dobio doživotno predsjedavanje Vijećem sigurnosti.
Nazarbajevljev izabrani nasljednik Kasim-Žomart Tokajev (Kassym-Jomart Tokayev), iskusni diplomata, položio je zakletvu za vršioca dužnosti predsjednika, a vjerovatno će pobijediti na narednim predsjedničkim izborima. Ali, kao šef Vijeća sigurnosti i vladajuće stranke, Nazarbajev će ostati zadužen za smjer Kazahstana s manjim pritiskom za obavljanje manjih poslova.
O sličnom scenariju se već dugo raspravlja za Putina. Potrebno je samo nekoliko ustavnih promjena da bi se osnažilo rusko vijeće za sigurnost i da se Putinu omogući da bude doživotno na njegovom čelu.
