Izbori za Kongres 6. novembra najbolja su šansa za Demokratsku stranku da utječe na ponašanje Trampove (Trump) administracije – prije sljedećih predsjedničkih izbora koji se održavaju za dvije godine.
Vanjska politika je imala vrlo značajnu ulogu u predizbornoj predsjedničkoj kampanji u SAD, a tako bi moglo biti i s izborima za Kongres koji se održavaju u novembru, mada na indirektan način.
- Izbori koji se održavaju na sredini predsjedničkog mandata su obično odraz predsjednikove popularnosti - kaže Trevor Tral (Thrall) sa Univerziteta George Mason i naglašava da Trampova vanjska politika nije dobro primljena u američkoj javnosti i to je imalo loš učinak za njegovu popularnost.
I dok vanjska politika neće biti ključna tema na izborima za Kongres, rezultat tih izbora bi se mogao na razne načine odraziti na vanjsku politiku Donalda Trampa. Ako demokrati uspiju republikancima oduzeti većinu u Senatu, što nije baš vjerovatno, ali nije nemoguće, to bi im dalo mogućnost utjecaja na vanjsku politiku. Naprimjer, na Trampov način raskidanja i sklapanja trgovinskih ugovora koji su najvažnija stavka Trumpove političke agende. I zato bi poraz u Senatu za Trumpa i republikance bio pravi košmar.
- Kada je riječ o javnom diskursu, on bi se bitno izmijenio ako bi demokrati preuzeli kontrolu nad Senatom, jer bi oni svakako pokrenuli istražne postupke koji bi se bavili spornim potezima Trampove administracije, uključujući i promjene u zakonskim odredbama o imigraciji - kaže Frensis Li (Frances Lee), profesorica na Univerzitetu Maryland.
Ne samo što bi Trampova imigrantska politika bila podvrgnuta detaljnom ispitivanju, već bi bila pokrenuta i nova istraga u vezi s optužbama da je Rusija imala važnu ulogu u Trampovoj predsjedničkoj kampanji.
Ništa od toga ne bi promijenilo pravac kojim se kreće Trampova vanjska politika. Ali stvari bi postale složenije i Trumpu bi bilo potrebno više vremena da provodi svoje odluke. U nekim slučajevima bi sigurno morao razmisliti i o tome vrijedi li uopće ulagati napore i je li možda ipak previsoka politička cijena koju bi morao platiti kako bi ostvario određeni vanjskopolitički cilj.
Ovaj put se u Kongresu mijenjaju i nosioci različitih funkcija povezanih s vanjskom politikom. Republikanac Ed Rojse (Royce), predsjednik odbora za vanjske odnose u zastupničkom domu, napušta tu dužnost, baš kao i njegov pandan u Senatu, republikanac Bob Korker (Corker). Pol Rajan (Paul Ryan), predsjedavajući u Kongresu, koji ima i ključnu ulogu u kongresnoj vanjskoj politici, također je najavio da više ne želi biti na toj dužnosti.
Ipak u slučaju da Demokratska stranka preuzme jedan ili oba doma Kongresa, svakako bi značajno porastao njezin utjecaj na unutrašnju politiku. Američki ustav omogućava Kongresu mnogo veće miješanje u unutrašnju nego u vanjsku politiku. To bio bi prije svega bio kraj svih nada republikanaca da će potpuno eliminirati zdravstvenu reformu Baraka Obame (Barack).
Osim toga, uspjeh demokrata bi natjerao Trampa da se prema njima ponaša na mnogo umjereniji način. Jer njihova saglasnost bi mu bila potrebna pri odlučivanju o stvarima koje izgledaju banalno, ali su zapravo veoma bitne, naprimjer, o podizanju gornje granice državnog duga. Doduše, takva očekivanja su možda nerealna kada se radi o Donaldu Trampu, jer ne bi bilo nikakvo čudo kada bi on, naprimjer, čak pooštrio ton, u namjeri da tako ostavi dojam na javnost i okrene je protiv Demokratske stranke.
Veliki značaj će kongresni izbori imati i za popis stanovništva SAD koji će biti obavljen 2020. Naime, na temelju tog popisa (svakih 10 godina) se određuju izborni okruzi. A onda u nekim saveznim državama vlast može krojiti izborne okruge po mjeri svoje stranke.
