Izbjeglica iz Sjeverne Koreje pronašla je muža u susjednoj Južnoj Koreji, ali neki se plaše da je pravi pobjednik zapravo patrijarhat. 

Zabavljanje nikada nije bilo lako za Kim Jeong-Sun. U njenoj rodnoj Sjevernoj Koreji, parovima je zabranjeno da se drže za ruke, jer se to smatra "ometanjem javnog reda i mira" i kada je stigla u Južnu Koreju, mogući prosci često su bili odbijeni samom činjenicom gdje je rođena.

Sa određenom rezervisanošću je otišla na sastanak na slijepo sa Južnokorejancem prije tri godine, Kim Kong-Ilom – čije se ime na jugu izgovara neznatno drugačije od dikatorovog sa sjevera. Večerali su pohovanu piletinu i pivo i odmah razgovarali o braku, razvodu i kako bi zajednička budućnost mogla da izgleda.

- Muškarci na jugu su predusetljiviji i pažljiviji nego na sjeveru, kao i mnogo više prijateljski nastrojeni. Ali, bila sam zaista iznenađena kada sam prvi put vidjela kako se oblače... Djelovalo mi je da obraćaju pažnju na modu više nego žene – navodi Kim, prenosi Blic.rs.

Vjenčali su se poslije šest mjeseci. To nije bio samo poseban dan za njih, već i još jedan uspjeh žene koja ih je spojila. Han Ju-Jin je pomogla preko 300 parova da se međusobno pronađu otkako je otvorila firmu za provodadžisanje "Ljubavna priča", prije četiri godine. Usled poremećaja odnosa među polovima, kulturalnim razlikama i potrebi izbjeglica iz Sjeverne Koreje da se osjete sigurnim u novom domu, industrija je procvjetala i spojila mnoge muškarce sa juga i žene sa sjevera u bračnu zajednicu.

Hanina sopstvena veza načinila je od nje predstavnika vlastitog posla. Upoznala je svog muža sa juga na zabavi za potencijalne klijente i fotografije sa njihovog vjenčanja ispunjavaju sajt kompanije. Njena služba je dijelom provodadžisanje, dijelom terapija, koja često posreduje u konfliktima između parova, nekada i nakon vjenčanja.

- Stara izreka kaže: "Ako uspijete da spojite tri para, onda idete u raj", što samo pokazuje koliko je teško i izazovno za dvoje mladih da stanu na ludi kamen – tvrdi Han.

Hong Seung-Vu, još jedan provodadžija, navodi da je stopa razvoda među sjevernokorejskim brakovima 5 posto manja od prosjeka u Južnoj Koreji. Ali, industrija ima problem, najčešće taj da još uvijek vladaju predrasude o ljudima sa sjevera među onima što su odrastali na jugu.

- U Južnoj Koreji, ljudi uglavnom misle da su oni sa sjevera loši ljudi i da će im se nešto neprijatno dogoditi ako se ožene ženom koja odatle dolazi – kaže Hong, koji je ovaj posao započeo 2006. godine, nakon ženidbe sa Sjevernokorejkom Y Jeong-Ok.

Industrija se suočava i sa kritikama za jačanje stereotipa o ženama iz Sjeverne Koreje. Od 31.000 izbjeglica sa sjevera koji žive u Južnoj Koreji, oko 72 posto su žene i u posljednjih pet godina taj procenat se povećava.

- Postoji zabrinutost da su ove žene možda pretjerano izreklamirane. Plašim se da će to dovesti do toga da se one posmatraju kao seksualni objekti, a ne kao individue – tvrdi Kim Su-Kjung, naučni saradnik na Institutu za nacionalno ujedinjenje u Seulu.

Hanina priča govori u prilog ovome. Ona je napustila Sjevernu Koreju na nagovor svoje bake, koja je studirala fiziku i zamišljala karijeru u pravljenju oružja za nuklearni program, ali je poslije udaje morala da postane domaćica.

Taj sjeverni patrijarhalni stereotip čini njihove žene privlačnim na jugu, gdje muškarac mašta o domaćici kao iz 60-tih ili 70-tih godina prošlog vijeka.