U septembru ove godine deseta je godišnjica bankrota divovske investicijske banke ''Lehmann Brothers'' i početka svjetske finansijske krize. Zabrinjavajuće je da bi se scenarij iz 1929., odnosno 2008. godine, lako mogao ponoviti upravo sada, piše u svojoj novoj kolumni Robert Rejč (Reich), kolumnista ''Newsweeka'' i profesor ekonomije na Univerzitetu Berkeley.

Scenarij iz 2008. mogao bi se ponoviti

Svi pokazatelji upućuju na to da se u deset godina, od početka privredne krize do danas, životni standard većine Amerikanaca nije popravio. Naprotiv, postao je još gori. Iako se velik broj njih može pohvaliti stabilnim radnim mjestima, plaća je većini stagnirala ili se smanjila. Mnogi sve teže podmiruju rastuće troškove stanovanja, zdravstvene skrbi i obrazovanja, zbog čega se zadužuju, a vrijednost njihove imovine manja je nego prije deset godina.

Prema jednom istraživanju, u prošloj je godini gotovo 40 posto američkih porodica jedva moglo osigurati najmanje jednu od osnovnih životnih potreba - hranu, zdravstvenu zaštitu, krov nad glavom ili komunalne usluge. Upravo zato mnogi strahuju da Americi prijeti ponavljanje scenarija iz 1929., odnosno 2008. godine.

Stručnjaci upozoravaju na to da američka privreda ovisi o aktivnostima potrošača koji ga pokreću, a dug domaćinstava je u prvom kvartalu ove godine iznosio rekordnih 13,2 biliona dolara. Gotovo 80 posto Amerikanaca živi od plaće do plaće. Nedavno istraživanje Federalnih rezervi pokazalo je da 40 posto Amerikanaca ne bi moglo platiti iznenadni trošak od 400 dolara.

Vladine mjere nisu pomogle

- Nakon krize 1929. godine, vlada je počela uvoditi nove metode povećanja plaća - socijalno osiguranje, osiguranje za nezaposlene, isplatu prekovremenih sati, minimalnu plaću, obvezne pregovore radnika i sindikata i, na kraju, program zapošljavanja za sve Amerikance - Drugi svjetski rat. Nakon početka krize 2008. godine, američka je vlada posegnula za drugačijim mjerama - pozajmila je od banaka dovoljnu količinu novca da zaustavi pad.

No, osim izglasavanja Zakona o dostupnoj zdravstvenoj zaštiti pacijenata, ništa se konkretno nije učinilo kako bi se riješio problem plaća koje stagniraju.

Donald Tramp (Trump), također, snosi dio odgovornosti za postojeću privrednu situaciju. Njegovo postupno ukidanje Zakona o dostupnoj zdravstvenoj zaštiti, smanjenje naknade za prekovremeni rad, sprječavanje sindikalnih okupljanja, rezanje socijalne pomoći te smanjenje poreza za korporacije i bogate dodatno otežavaju stanje u kojem se nalazi američka ekonomija.

Deset godina nakon bankrota banke ''Lehmann Brothers'' važno je shvatiti da uzrok velike privredne recesije nije bila bankarska kriza. Za sve je mnogo zaslužnija prezaduženost građana uzrokovana rastućim socijalnim i imovinskim nejednakostima - zaključuje Rejč na kraju kolumne.