Svake subote već 23 godine desetine osoba okupljaju se na bdjenju na središnjem istanbulskom trgu i sjede u tišini držeći fotografije svojih bližnjih koji su nestali u policijskim pritvorima.
Grupa je svoj 700. protest trebala održati prošle subote, ali policija im je rekla da je njihov protest zabranjen, prije nego što je na njih ispalila suzavac i plastičnu sačmu kako bi ih rastjerala. Pritvorili su desetine osoba, uključujući i 82-godišnju ženu, koja je među prvima protestirala 1995. tražeći svoga sina.
Njihov sljedeći protest pod imenom "Majke subotom" jedan je od samo nekoliko preostalih javnih protesta pored istanbulskog trga Taksima, nekoć prostora javnih okupljanja koji je sada zabranjen za okupljanja opozicionih grupa.
Kritičari kažu da su policijski upad i prekidanje protesta još jedan znak da Turska, članica NATO-a, tone u autoritarnu vlast pod predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoanom (Recep Tayyip Erdogan), dodajući da je stanje ljudskih prava i medijskih sloboda sve gore.
Podrška terorizmu
Ocjenjujući da se protestom samo prikriva podrška terorizmu, ministar unutrašnjih poslova Sulejman Sojlu (Suleyman Soylu) rekao je da su Majke subotom povezane s nezakonitom Radničkom strankom Kurdistana (PKK) te da protest neće više biti dopušten.
- To je jedan od najstarijih pokreta građanskog neposluha - rekao je Ahmed Sik, bivši novinar i advokat prokurdske Narodne demokratske stranke (HDP), koji je bio na subotnjem protestu.
- Postojalo je doba kad je policija podržavale te ljude u njihovu bdjenju. Kriminalizirati takav protest pokušaj je zastrašivanja ostatka javnosti - ocijenio je Sik.
Na konferenciji za novinare u Istanbulu grupa je opovrgnula povezanost s bilo kojom militantnom skupinom i naglasila da se Erdoan, u doba dok je bio premijer 2011., s njima sastao i obećao podršku.
Također su najavili da će svoj protest nastaviti.
- Niko nas ne iskorištava. Niko nas nije nagovorio da dođemo ovdje - kazala je Hanifa Jildiz (Yildiz), čiji je sin Murat nestao nakon što ga je policija uhapsila 1995.
- Sina sam predala državi i otad ga nisam dobila nazad - rekla je Hanifa.
Bdjenje majki
Tiho bdjenje majki počelo je kao protest protiv, kako su kazali, nestanka najbližih u policijskim pritvorima i izvansudskim ubistvima devedesetih godina.
U to doba, kad je sukob s Kurdistanskom radničkom strankom (PKK) bio na vrhuncu, nestanci i ubistva bili su uobičajeni na većinski kurdskom jugoistoku Turske.
Državne istrage neke su slučajeve rasvijetlile. U parlamentarnom izvještaju 2011. navodi se da je Džemil Kirbajir (Cemil Kirbayir), koji je nestao za vrijeme državnog udara 1980., umro od posljedica mučenja.
- Od 1995. traje naš pravedni i tihi otpor - rekao je Džemilov brat Mikail.
- Nećete nas ukloniti s trga - zaključio je Mikail.
