Ivan Karadžić, jedan od spasilaca iz međunarodnog tima ronilaca koji pomaže Tajlanđanima u opsežnoj akciji spašavanja dječaka iz pećine, progovorio je za BBC. Objasnio je zbog čega se divi dječacima koji su zapeli u pećini.

- Ta djeca bila su prisiljena napraviti nešto što nikad u historiji nijedno dijete nije trebalo napraviti. Ni na koji način nije normalno da djeca od 11 godina rone u pećini - rekao je Karadžić za BBC, pa objasnio: "Rone u nečemu što se smatra izuzetno opasnim uvjetima, nema apsolutno nikakve vidljivosti, jedino svjetlo koje tamo stiže je ono iz naših lampi".

- Iz tog razloga bili smo veoma uplašeni zbog panike koja može izbiti. Uz to, postoji višestruka opasnost od kvara opreme koju koristimo. Zbog toga smo imali rezervni plan: Šta ako nam prestane raditi ovaj dio opreme? Onda ćemo napraviti ovo. Što ako nam otkaže drugi dio opreme? Zamijenit ćemo ga rezervnim. I tako dalje. Ne ide mi u glavu koliko su ta djeca dobra - ispričao je Karadžić. 

- Kad razmišljam o tome da su već dvije sedmice u malom prostoru u pećini i da nisu vidjeli svoje majke i očeve... To su nevjerovatno snažna djeca. Da ne povjeruješ - rekao je.

Na novinarsko pitanje kako je reagirao kad je vidio prvo dijete u pećini, Karadžić je odgovorio: "Bio sam veoma uplašen, jer kad sam vidio ronioca i dijete ispred sebe, a ne možemo vidjeti daleko u tim uvjetima, možda 50 metara, još nisam znao je li to žrtva ili živo dijete. Bio sam vrlo, vrlo uplašen. Nije to bio dobar osjećaj. No, kad sam vidio da je dijete živo i da diše, osjećao sam se veoma dobro - rekao je Karadžić.