U sukobu u Siriji, u kojem glavnu riječ vode SAD i Rusija, učestvuju i brojne regionalne sile podstaknute svojim interesima na nestabilnom terenu.

Od izbijanja građanskog rata, Sirija je postala magnet za vlade, zemlje i organizacije koje su koristile priliku da ispune svoje ciljeve. Rezultat je skoro šest decenija nazadovanja, do perioda kada je bila toliko slaba da je bila lak plijen za regionalne i međunarodne igrače.

Američka javnost sve glasnije optužuje administraciju Bijele kuće da nema jasnu strategiju za Siriju.

Predsjednik Donald Tramp (Trump) je u roku od samo nekoliko dana najavio povlačenje trupa iz zemlje i izveo masovni raketni napad. Ipak, brojni regionalni igrači još računaju na američku silu u regionu zarad ostvarivanja svojih ciljeva.

Saudijska Arabija pretenduje na vrh

Od svih zemalja koje su zaigrale u Siriji, posebno se izdvaja Saudijska Arabija. Kralj Abdulah bin Abd el-Aziz prvi je arapski lider koji je osudio represiju Bašara el-Asada (Bashar al-Assad) i otvoreno pozvao na naoružavanje pobunjenika.

Rijad pretenduje da uspostavi dominaciju na Bliskom istoku i istisne svog glavnog protivnika, Iran. Od ljeta 2013. godine Saudijska Arabija je postala glavni finansijer i dostavljač oružja pobunjeničkim snagama, mahom osiguravajući pješadijsko naoružanje, puške i antitenkovsko oružje. Pomoć pobunjenicima vršena je kao kontramjera zbog pomoći koju je Iran slao provladinim snagama.

Glavni cilj Tel Aviva je da ni po koju cijenu ne dozvoli izlaz Irana na Sredozemno more. 

Zajednički neprijatelj tako ga je, uz pomoć Vašingtona, zbližio s dojučerašnjim protivnikom, saudijskim kraljevstvom. 

Također, Izraelu ne prija ni pomoć koju Teheran šalje libanskom Hezbolahu pa na svaki način pokušava povući crtu do koje se Iran može približiti.

Izrael je tako u nekoliko navrata učestvovao u vojnim operacijama protiv provladinih snaga. 

Međutim, opcije Izraela su u velikoj mjeri smanjene, jer osim zračnih udara i dostave oružja, ne može značajno utjecati na stanje na terenu.

Kurdi ratuju za državu

Kurdi u Siriji, kao i u Iraku i Turskoj, već decenijama se bore za formiranje sopstvene države. 

Tako su se i u ovom ratu priklonili strani za koju su mislili da bi im mogla pomoći u tome, ali komplikovani politički odnosi u regionu ni ovoga puta nisu išli naruku "najvećem narodu bez države", kako ih još nazivaju.

Iako je, sada već bivši, državni sekretar Reks Tilerson (Rex Tillerson) pomogao formiranje labave zajednice Kurda na sjeveru Sirije, pod navodima da će štititi teritoriju oslobođenu od ISIL-a, Turska je već nakon nekoliko dana poslala vojsku i zauzela teritoriju.

Zajednički interesi spojili su Moskvu i Teheran u Siriji, a osim saveznika u Bašaru el-Asadu, sve veću podršku imaju i u Ankari, koja se priključila dominantom savezu na terenu.

Iran protiv Zapada

Trenutno najjači regionalni igrač, svoj utjecaj na Bliskom istoku ostvaruje kroz pomoć šiitima, pa je na istu kartu zaigrao i u Siriji.

Međutim, religija nije glavni motiv za Teheran. Islamska republika okružena je nerijateljski nastrojenim konkurentima u regionu, i nastoji da prigrli što je više moguće lokalnih saveznika, i tako neprilike drži dalje od svojih granica.

Iran pretenduje da preko Sirije izađe i na Meditaran, a Teheran i Damask su u borbi za vrijednu obalu u dva navrata podržali Palestince u pobunama protiv Izraela.

Erdoan ratuje za Erdoana

Turska je na početku rata podržavala zapadnu koaliciju. Kada je Rusija 2015. godine vojno podržala Asada, Turska je oborila ruski bombarder koji je navodno ušao u njen zračni prostor. 

Ledena reakcija Moskve sankcijama, uz neuspjeli vojni puč protiv Erdoana (Receo Tayyip Erdogan), za koji turski predsjednik optužuje zapadne sile, brzo su navele Ankaru da promijeni stranu, ili barem sjedi na dvije stolice.

Turske pretenzije na Bliskom istoku datiraju od vremena Otomanske imperije, a aktuelnog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana sad već javno ocjenjuju kao čovjeka koji teži vraćanju stare slave Turcima. Također, osim zbližavanja s Rusijom uprkos negodovanju NATO saveznika, Erdoan je brzo reagirao i napao Kurde na sjeveru Sirije.