Pa što ne kažete da ste naš! Progovaraju to, maltene, uglas četiri mladića dok pomažu starijem Bosancu s kojim su prethodno razmijenili nekoliko rečenica na engleskom jeziku da oveći kofer ukrca u bunker autobusa koji je s aerodroma u Dablinu upravo kretao prema gradu Korku na jugu Irske. 

Dobro plaćeni

Kažu da su iz Slavonije, rade u Dablinu i u Kork su tu večer ispraćali prijatelja koji je trbuhom za „irskim kruhom“ nekih sat ranije stigao iz Hrvatske.

Slavonci koje smo krajem decembra prošle godine upoznali na dablinskom aerodromu dio su zbira od više od 17.000 Hrvata koji su u posljednjih nekoliko godina stigli na irski otok u potrazi za radnim mjestom, tačnije životom u kojem svojim radom žele osigurati egzistenciju sebi i porodici.

- Kada sam 2007. godine stigao na postdoktorski studij u Kork, teško da sam, ne samo na univerzitetu, već i u gradu, mogao čuti nekog ko je govorio naš jezik. Danas, bilo da dođete u restoran, tržni centar, prodavnicu, bilo da ste u gradskom prijevozu, na parkingu, čut ćete nekoga s našeg govornog područja. Upoznao sam nekoliko vrlo finih i vrijednih mladića iz Hrvatske, mahom Slavonaca, koji već imaju dobro plaćen posao. Svi vrijedno rade i, iskreno, mislim da su zadovoljni statusom koji imaju - priča nam Tuzlak, stručnjak u IT sektoru koji već 10 godina živi u Korku.

Kork je treći po veličini grad u Irskoj i, prema neslužbenim podacima, u njemu trenutno živi i radi oko 3.000 hrvatskih državljana. Ima ih raznih zanimanja, počevši od onih s najnižim obrazovanjem do IT te eksperata u farmaceutskoj industriji, marketingu itd.

Mladić kojeg smo upoznali u jednom od egzotičnih restorana u samom centru Korka, iako nije bio raspoložen za razgovor, kazao nam je da je u ovaj grad stigao prije tri godine. Zove se Mateo, bar tako nam je rekao, i iz okolice je Slavonskog Broda. Ne voli, kaže, da se „povlači po medijima“, ali nam je ispričao da je u Irsku došao isključivo jer u Hrvatskoj nije mogao naći zaposlenje.

„Sela staraca“

- Nisam mogao dozvoliti da me roditelji nakon što su me iškolovali i dalje finansiraju. Digao sam sidro i danas radim u priznatoj stranoj kompaniji. Ispočetka je bilo teško, posebno zbog visokih cijena stanarine. No, ovo je takva država u kojoj, ako dobro govorite engleski te vrijedno i pošteno radite, možete i da napredujete, da pronađete bolje plaćen posao... - kazao nam je Mateo.

Potvrda da u jednoj državi živi veći broj državljana druge zemlje je i njena trgovačka ponuda. U samom centru Korka naišli smo na prodavnicu „Spektrum“, u kojoj vlasnici, braća Branislav i Rastislav Filo, nerijetko razgale balkansku gastronomsku nostalgiju.

- Više puta sam posjetio Hrvatsku, gdje sam imao prijatelje. Kad sam prošle godine došao u Irsku, mnogi su meni i bratu sugerirali da otvorimo prodavnicu s proizvodima iz bivših jugoslavenskih zemalja. Za kratko vrijeme dobili smo mušterije. Navrate i Irci, ima Slovaka, ali najviše je onih porijeklom iz Hrvatske, Bosne, Srbije, Slovenije – priča Branislav, bivši slovački policajac koji je u Irsku također stigao u potrazi za boljim životom.

Zahvaljujući društvenim mrežama, gdje dijele svoja iskustva, Hrvati u Irskoj nerijetko su oslonjeni jedni na druge. Saznajemo da je trenutno teže naći posao nego što je to bilo prije nekoliko godina, ali „onaj ko posao traži naći će ga“, kažu.

Hrvati su trenutno jedna od većih zajednica stranaca u Republici Irskoj. Uglavnom u ovu zemlju doselili su mladi i, kako nam je rekao naš sagovornik Mateo, njegovo, ali i mnoga druga slavonska sela, nakon prijema Hrvatske u Evropsku uniju, postala su „sela staraca“. 

Od ljubavi se ne živi

- Svi mi volimo svoju Hrvatsku, ali od te ljubavi je nemoguće živjeti. Koliko god sam se radovao da odem kući za Božić, toliko sam se radovao i da se vratim u Kork. Tačno je da ima nostalgije, takav smo mi narod, ali nostalgija se u ovoj našoj realnosti nerijetko liječi pogledom na bankovni saldo. Nema ništa ugodnije nego kada možete živjeti od svog rada. Kad sam prvi put poslao roditeljima u Hrvatsku malo novca, htio sam od vlastitog zadovoljstva zaplivati ledenom rijekom Li - priča nam Mateo.

Od „Podravkinog” ajvara do tuzlanske soli

Braća Fillo u svojoj prodavnici ljubazno nude vakumirane glavice kiselog kupusa, „Podravkin” ajvar, ali i onaj iz Makedonije, Bijeljine, Banje Luke, „Frankovu”, „Grand”, „Minas” i kafu „Zlatna džezva“, „Jadro” i „Kent” napolitanke, cedevitu, „Zvijezda” majonezu, „Klasovo” brašno i jufku, „Brajlović” ćevape, suho meso i sudžuku, pa čak i tuzlansku so i mnoge druge namirnice proizvedene u zemljama bivše Jugoslavije. Branislav ne krije da su ćevapi, cedevita, mlinci i kafa među najtraženijim proizvodima.