Sjeverna Koreja u srijedu je objavila da ponovo uspostavlja komunikacijsku vezu s Južnom Korejom, dan nakon što je Seul pozvao na dijalog.
Telefonska linija između dviju Koreja prekinuta je u februaru 2016., i otprilike otada kontinuirano raste pritisak na Sjevernu Koreju, koja i pod prijetnjom totalne izolacije ne odustaje od svog nuklearnog programa. Tenzije su porasle do tog nivoa da se svijet vratio u atmosferu hladnog rata kad se činilo da svakog časa može eksplodirati atomska bomba.
Dok američki predsjednik Donald Tramp prijeti sjevernokorejskom lideru Kim Jong-unu da je njegova nuklearna tipka “veća i moćnija”, dvije Koreje krenule su, kako se čini, u proces smirivanja napetosti i povratka pregovorima. U utorak, 9. januara, trebali bi se nastaviti prije nekoliko godina prekinuti razgovori u Panmunjomu, mjestu na granici između dviju Koreja gdje je potpisano primirje u vrijeme korejskog rata 1950. - 1953. Sastanak je najavio južnokorejski ministar za ujedinjenje Cho Myoung-gyon. I Sjeverna Koreja ima svog ministra za ujedinjenje: to je Ri Son-gwon, predsjednik Odbora za mirno ujedinjenje Koreje, koji zauzvrat šalje komplimente Seulu.
Panmunjon je u demilitariziranoj graničnoj zoni. Dvije Koreje mogla bi povezati Olimpijada, čini se nakon što je sjevernokorejski lider Kim Jong-un u ponedjeljak, u svojoj novogodišnjoj poruci, objavio da bi mogli učestvovati na Zimskim olimpijskim igrama, koje će se održati u Pjongčangu u Južnoj Koreji, piše The Guardian.
Što bi bilo kad bi se dvije Koreje zaista ujedinile? Nekada je to bila jedna zemlja, s istim jezikom, običajima i kulturom. Nakon više od 70 godina odvojenosti, u dvije Koreje nastala su dva različita društva, u različitim političko-ekonomskim okvirima. Jednom je to bio isti narod, a pitanje je koliko je to i danas.
Koreja je od početka 20. stoljeća bila pod japanskom okupacijom, a nakon završetka Drugog svjetskog rata i japanskog poraza doživjela je sudbinu poražene Njemačke: južni dio Koreje okupirale su Sjedinjene Države, a sjeverni Sovjetski Savez. Granica je povučena 38. paralelom. Drugu polovinu 20. stoljeća to je područje služilo kao poligon obračuna dviju svjetskih sila. Bitno veća, kapitalistička Južna Koreja (Republika Koreja), u međuvremenu se razvila u utjecajnu ekonomsku silu u Aziji, a Sjeverna Koreja (Demokratska narodna republika Koreja) raspadom SSSR-a morala se suočiti s gubitkom historijskog partnera, s čime je nestala ključna ekonomska podrška, što je zemlju devedesetih gurnulo u tešku glad, ali režim u Pjongjangu ni to nije prisililo na izlazak iz izolacije.
Južna Koreja s gotovo 50 miliona stanovnika dvostruko je veća od sjevernog brata, u kojem, prema procjeni, živi oko 25 miliona ljudi, prenosi britanski Guardian.
Velika je razlika u bogatstvu, pa je na jugu BDP po stanovniku 32.400 dolara, a na sjeveru jadnih 1800 dolara, što Sjevernu Koreju svrstava među najsiromašnije zemlje na svijetu. Korejci sa sjevera žive kraće, zbog iskustva s gladovanjem i lošije prehrane niži su i mršaviji od svojih južnih rođaka, pokazalo je više zapadnih istraživanja. Očekivani životni vijek na sjeveru jest 69,2 godine, znatno manje od 79,3 godine koliko očekivani životni vijek iznosi među stanovništvom Južne Koreje. Velika je stopa smrtnosti beba na sjeveru i iznosi 26,21 na 1000 živorođenih beba.
Najočiglednija je razlika u jeziku. Jezik je živ organizam koji se neprestano mijenja, zahvaljujući korištenju, ali i intervencijama politike. Istraživanja sa sjevernokorejskim prebjezima pokazala su da oni nerijetko ne mogu razumjeti i do 50 posto sadržaja savremenih južnokorejskih tekstova, iako je u osnovi riječ o istom jeziku. Poput većine ostalih jezika, jezik Južne Koreje prihvatio je brojne anglizme. No, režim u Pjongjangu zemlju drži izoliranom, i te su riječi njihovim stanovnicima nepoznate. Jezik demokratske, Južne Koreje više se mijenjao s vremenom, a onaj na sjeveru ostao je konzerviran u vremenu, bitno sličniji onom koji se govorio na korejskom poluotoku prije nego što ih je podijelio Drugi svjetski rat.
Za mnoge sjevernjake razlika u jeziku je najteži problem koji moraju svladati kad se dokopaju Juga. Prebjezi sa sjevera zbog toga moraju pohađati posebne kurseve kako bi se prilagodili. Južnokorejska inačica jezika ima brojne neologizme i korejskom prilagođene engleske riječi, što je došljacima nepoznato. Problem je i dijalekt, jer se rečenice na dijalektu koji se koristi na sjeveru različito izgovaraju, pa onda i pišu, prenosi Guardian. Zbog toga mnogi prebjezi osjećaju diskriminaciju, pa često i lažu kad ih pitaju otkud su.
Nema proteina
Istraživanja Univerziteta u Seulu, doduše s malim brojem ispitanika, pokazala su da su prebjezi sa sjevera znatno niži i lakši. Većinom su neuhranjeni, s nedovoljnim unosom proteina.
Djeca predškolskog uzrasta koja su odrastala u Sjevernoj Koreji i do 13 centimetra su niža i do sedam kilograma lakša od svojih vršnjaka s bogatijeg Juga, prenosi američki Time. U prosjeku, žene iz Sjeverne Koreje 9 kilograma su lakše od onih s juga. Istraživanje na 141 sjevernokorejskom prebjegu pokazalo je zaostajanje u rastu i težini, posebno kod djevojčica. Ispitanicima je u prosjeku trebalo oko tri godine da se domognu Južne Koreje, bježali su preko Kine, gdje bi se nastavilo razdoblje loše prehrane i težih životnih uslova. U Južnoj Koreji su u prosjeku boravili dvije godine, što im nije bilo dovoljno da nadoknade razliku. I nakon što se dokopaju Juga, prebjezi sa sjevera žive siromašnije od svojih sunarodnjaka.
Prema tom istraživanju, mladići do 20 godina su 4,9 centimetra niži od južnokorejskih vršnjaka. Muškarci iznad dvadesete su u prosjeku čak 10,8 centimetara niži od Korejaca s juga i 12,4 kilograma lakši. Ipak, pretilost je jednako zastupljena kod jednih i drugih. Istraživanje je napravljeno na uzorku od 141 prebjega od 12 do 24 godine koji su pohađali neku od škola za doseljenike sa sjevera 2007. i 2008. godine. U kontrolnoj grupi naučnici sa Univerziteta u Seulu ispitali su 309 njihovih vršnjaka iz Južne Koreje.
Profesor Daniel Schwekendiek sa Sungkyunkwan univerziteta u Seulu u svom istraživanju zaključuje da su muškarci iz Sjeverne Koreje u prosjeku 3 do 8 centimetara niži od južnih sunarodnjaka. Dječaci predškolske dobi niži su za četiri centimetra, a djevojčice za tri, utvrdio je Schwekendiek. Prosječna Južnokorejka se po težini približava Sjevernokorejcu.
Nakon smrti dugogodišnjeg sjevernokorejskog lidera Kim il-sunga 1994. uslijedilo je razdoblje paralize vlasti i velike suše zbog čega je umrlo između milion i milion i pol ljudi. Od 1998. njegov sin Kim Jong-il učvrstio je vlast i u Sjevernoj Koreji otada uglavnom nema gladi, ali i dalje vlada oskudica. Prema podacima World Food Programa, svako treće dijete i dalje je hronično pothranjeno i zaostaje u razvoju. No, većina tih podataka tek su procjene, s obzirom na zatvorenost sjevernokorejskog režima.
Ipak, i bez preciznih podataka, jasan je trend: dok je Južna Koreja proteklih decenija postajala sve bogatija, i a njezini stanovnici živjeli sve bolje i bolje, dotle su njihovi sunarodnjaci u Sjevernoj Koreji prošli bolan proces u suprotnom pravcu. Najgore su posljedice za generacije rođene početkom i sredinom devedesetih, jer stručnjaci upozoravaju da na razvoj pojedinca najveći utjecaj imaju negativni faktori iz prve dvije godine života. Izloženost dugotrajnoj gladi osim fizičkih oštećenja može izazvati i teška mentalna.
Korejski rat završio je 1953. bez potpisanog mirovnog sporazuma, jug od sjevera odvaja “demilitarizirana zona”, s velikom količinom naoružanja s obje strane. U 80 kilometara demilitarizirane zone raspoređeno je više od 700.000 sjevernokorejskih vojnika i oko 600.000 južnokorejskih, uz podršku američkih trupa.
S obje strane granice i dalje živi isti narod, sa zajedničkom prošlošću i zajedničkom tradicijom. Mnogi običaji, jela i recepti i danas su zajednički obiteljima s obje strane granice. Ali puno toga je različito: Južna Koreja je azijski Holivud, s popularnim filmovima, serijama, igricama, filmskim i muzičkim zvijezdama, a režim u Sjevernoj Koreji zabranjuje čak i minice. Na jugu gotovo svi imaju mobitel u rukama i igraju igrice, na sjeveru malo ko ima pristup internetu. Sjever je službeno ateistički, na jugu jača utjecaj protestantizma i katoličanstva.
Cilj je oba režima prevlast nad čitavim poluotokom. Južna Koreja prije nekoliko je godina zatražila savjete od njemačke vlade koji bi im mogli pomoći pri ujedinjenju zemlje. To želi i jug i sjever, naravno, svako pod svojim uslovima. Južnokorejsko ministarstvo financija vjeruje da bi ih ujedinjenje stajalo 80 milijardi dolara nužnih ulaganja svake godine tokom najmanje deset godina, no Seul vjeruje da bi dugoročna korist nadvladala troškove. Najviše novca trebalo bi uložiti u gradnju infrastrukture i gospodarsku pomoć, kako bi se smanjio veliki ekonomski jaz između sjevera i juga.
Drugačije vrijednosti
I Nijemci su potrošili milijarde na integraciju nekadašnjeg DDR-a, iako razlike između dviju država nisu bile ni blizu ovoliko dramatične. I u slučaju Njemačke, istočni, socijalistički dio bio je manji i manje napučen, pa ipak, integracija nije prošla bez problema. I danas je istok Njemačke slabije razvijen, s višom nezaposlenošću i stalnim iseljavanjem, uprkos uloženim milijardama, a izbori i ispitivanja javnog mnijenja do danas pokazuju da su iza nekadašnje željezne zavjese formirana dva različita društva, čije vrijednosti opstaju do danas.
Njemačka i Južna Koreja u septembru 2014. potpisale su sporazum kojim je formirana savjetodavna skupina koja treba pomoći Korejcima u procesu približavanja dviju Koreja. No, niko ne zna koliko još može opstati sjevernokorejski režim ni pod kojim uvjetima će se urušiti, i s koliko žrtava.
