Mito ili smrt, ili na španskom "plata o plomo", način je na koji je Pablo Eskobar držao cijelu Kolumbiju u šaci. Radilo se o ultimatumu koji je postavio svakom policajcu ili bilo kome drugome koji mu je stao na put. U prevodu, mogli su da biraju da li će učiniti ono što Pablo želi ili će dobiti srebrni metak.
Osim kokaina, za uspjeh Pabla Eskobara zaslužni su odanost, nasilje i mito. Na tim temeljima Eskobar je gradio svoje carstvo - Kartel Medelin, koji je u osamdesetim godinama svaki dan samo u Sjedinjene Američke Države krijumčario 15 tona kokaina.
Većina se odlučila za "plata" i omogućila mladiću iz kolumbijskog gradića Rionegro da u svojim rukama drži 80 posto svetske trgovine kokainom. O nevjerovatnom životu najpoznatijeg i najbogatijeg prodavca droge na svijetu snimljena je Netfliksova serija "Narkos".
Danas, čak 24 godine poslije Pablove smrti, CIA još traži njegove tajne zalihe, pa je lako zamisliti da je brak sa takvim čovjekom zaista priča za sebe.
Nezaustavljiv vodopad novca koji se sliva, svi oko njege previše uplašeni da mu kažu ne na svaki njegov hir? Pa, i nije bilo baš tako. Naime, dok serija "Narkos" možda predstavlja njegovu ženu Mariju Viktoriju Henao kao odanu i proračunatu partnerku svoga supuruga, potrebno je odvojiti stvarnost od fikcije.
I dok je Eskobar bio sin skromnog farmera i učiteljice, Marija "Tata Eskobar" zapravo potiče iz mnogo prestižnije porodice. Imala je samo 13 godina kad su se upoznali, a udala se sa 15. Budući da je bila i punih 11 godina mlađa od Pabla, možete zamisliti koliko je njena porodica bila oduševljena cijelom pričom.
Pokušali su da spriječe da se viđaju, smatrajući ga previše priprostim za Mariju. Ali, ona je bila tvrdoglava i buntovna, a njene razlog zašto se udala kasnije je prepričao njihov sin:
"Zaljubila sam se u njegovu želju da pomaže drugim ljudima i njegovu empatiju za one u nevolji. Nas dvoje smo se vozili u siromašne krajeve i sanjarili o tome kako ćemo tamo graditi škole za siromašne. Od samog početka, on je uvijek bio džentlmen."
Iz toga se može zaključiti da Marija baš i nije bila upućena u planove kriminalnog osvajanja svijeta svog muža.
Iako se može pretpostavititi da su se voljeli, to ne znači da Pablo Eskobar nije žudio za užicima "sa strane". I ne samo to, on je navodno imao nebrojene afere, najčešće sa mnogo mlađim ženama.
Među ljubavnicama kralja kokaina spominje se novinarka Virdžina Valjeho, koja je sa njim imala vezu koja je trajala pet godina. Hvalila je njegov šarm, harizmu, strast, ljubavničke sposobnosti, ali i njegovu okrutnost u svojim memoarima iz 2007. pod naslovom "Loving Pablo, Hating Escobar".
Iako je možda spavao na vrećama para, Eskobar je navodno imao i privatni avion samo u svrhu prevoza njegovih bilježaka - čini se da nikakav novac ovog svijeta nužno ne kupuje slobodu.
Nakon Eskobarove smrti, Marija i njihova djeca pobjegli su u Buenos Ajres, plašeći se odmazde rivalskih narko-kartela. Argentina im je dala azil, a ona je promijenila svoje ime u Marija Izabel Santos Kabaljero. Prije toga, porodica je otputovala u Mozambik, a čak su i Vatikan molili za pomoć, ali su bili odbijeni.
Čak i sa novim identitetom, život u Argentini nije bio jednostavan. Nekoliko sati nakon što je javno otkriveno njihovo prisustvo u toj zemlji 1999, Marija i Huan Pablo su uhapšeni pod optužbama za pranja novca.
Ne želeći da se odreknu svog luksuznog života i navodne jedne milijarde dolara koje su imali od poslova sa narko-kartelima, izvukli su se bez posljedica. Detektivi su kasnije rekli da ih ne bi niti uhapsili tako rano da njihovi identiteti nisu bili razotkriveni. Marija je, sa druge strane, tvrdila da je cijela istraga i hapšenje bilo politički motivisano.
Nakon cijelog slučaja sa Argentinom, Marija je ostala neka vrsta misterije. Niko zapravo ne zna gdje je ona danas, što je za nju samu vjerovatno odlična stvar.
Budući da oboje njene djece i dalje žive u Argentini, postoji dobre šanse da i ona još živi tamo, pritajena, a možda i operisana. Ali postoje i neke tvrdnje kako se ona pod drugim identitetom preselila u Sjevernu Karolinu, u SAD. Njeno posljednje pojavljivanje u javnosti bilo je u dokumentarcu iz 2009. godine "Sins of my father", kojim je Huan Pablo tražio iskupljenje za ponašanje svog oca.
Kažu da iza svakog moćnog muškarca stoji velika žena, ali budući da ona i 20 godina nakon njegove smrti živi pod pseudonimom, jasno je da su Marija i cijela njena porodica platili ogromnu cijenu za kriminalni životni put koji je Pablo odabrao.
Više od svega, Marijin život otkriva nam da biti žena gangstera nije nimalo glamurozno koliko se bi se moglo naslutiti kroz predstave o tome u filmovima - već se prije svodi na osvrtanje preko ramena i skrivanje cijelog života.
