Mercedes koji je princezu Dajanu i Dodija Fajeda odvezao u smrt "bio je opasan krš koji nije smio na ulicu, ali upozorenja su svi ignorisali".

Ovo je šokantan detalj o smrti princeze Dajane o kojoj se govori ovih dana, uoči 20. godišnjice od njene smrti.

Upozorenje da auto nije bezbjedan i da pri brzini većoj od 60 kilometara nije stabilan došlo je samo dva mjeseca prije fatalne nesreće u Parizu 31. avgusta 1997. godine.

Mercedes S280 Dijani, Dodiju i njihovom vozaču osigurao je hotel Ric, u vlasništvu Dodijevog oca Muhameda Fajeda, a auto je bio u vlasništvu agencije Etiol Limuzines, koja je Ricu iznajmljivala automobile i vozače.

Mercedes je bio izuzetno opasan, a početkom te godine čak je bio ukraden i učestvovao je u nesreći, u kojoj se nekoliko puta prevrnuo na krov. Auto je bio potpuno uništen, ali na čuđenje nekih stručnjaka ipak su ga poslali na popravku, umjesto da su ga skroz povukli iz upotrebe.

To je ispričao Paskal Rosten, pariski fotograf, čiji prijatelj je radio u to vrijeme u Ricu i on mu je prepričao cijelu aferu s tim Mercedesom. Njegov prijatelj je jednom prilikom odvezao Mercedes na testnu vožnju i primjetio da auto nije pouzdan, pa je upozorio svoje šefove.

"Moj prijatelj je dva mjeseca prije nesreće menadžeru Rica izričito rekao da se moraju otarasiti tog auta. Posebno mu je napomenuo da automobil ima probleme pri vožnji bržoj od 60 kilometara na sat.

Ali, to nije bio jedini problem s 'ukletim' Mercedesom. Kupljen je u septembru 1994. godine za 85.000 funti. U januaru 1995., samo četiri mjeseca nakon kupovine, ukrao ga je muškarac na uslovnoj slobodi i divljački se vozio po predgrađima Pariza. Vozio ga je brže od 100 kilometara na sat i više puta se s njim prevrnuo na putu.

Tadašnji vlasnik je dobio od osiguravajuće kuće odštetu i to u gotovo cijeli iznos koji je plaćen pri kupovini, jer su to smatrali novim autom, ali uz objašnjenje da je auto nemoguće popraviti. Vlasnik kola, Erik Buke je čak tražio od osiguravajuće kuće da mu ih vrate na popravku, ali su ga odbili i rekli da bi auto bio nesiguran i opasan čak i nakon popravke.

Tu sad dolazi najnevjerovatniji deo priče. Auto je proglašen smećem i odvezen na otpad, ali tamo ga je našao neki mehaničar, koji ga je uzeo, popravio i prodao agenciji Etoil Limuzines. Nil Sigel, koji je tada radio u agenciji je rekao da su Mercedes platili 40.000 funti, ali odbio je da komentariše navode da auto nije bio za vožnju.

Istraga nakon smrti nije bila fokusirana na Mercedes u kom su poginuli, a tek je jedna osiguravajuća kuća napravila testove koji su pokazali da auto nije smio na put uprkos tome što je bio popravljen.

U dokumentarcu koji će se uskoro prikazati, sagovornici su rekli da su bili prilično iznenađeni kad su shvatili da francuski i britanski istražitelji nisu pokazali nikakav interes za historiju tog Mercedesa koji ja završio smrskan ispod pariskog mosta.

Na kraju su kao krivca proglasili vozača Henrija Pola jer je izgubio kontrolu nad vozilom u tunelu Alma, proglasili da je bio pijan i na antidepresivima i da nije mogao da kontroliše vozilo dok su ih proganjali fotoreporteri. Također su kao faktor koji je bio jedan od presudnih za pogibiju naveli činjenicu da Dajana nije bila vezana. Ali, o Mercedesu i činjenici da je u jednom trenutku taj isti auto bio na otpadu niko nije spomenuo niti se iko tim podatkom bavio. Zašto?