Britanska premijerka Theresa May raspisala je prijevremene izbore jer je željela veliku većinu u parlamentu. No, nakon izbora, ona je uopće više nema. Nevjerojatno pogrešna kalkulacija, smatra Barbara Wesel.
Theresa May bila je tako sigurna da će uspjeti. Željela je mandat koji bi joj omogućio da formira jaku vladu i svoju zemlju povede kroz jedan "tvrdi" Brexit.
Isprovocirala propast
"Snažno i stabilno" bila je mantra njene predizborne kampanje. Pokazalo se da je ona umjesto toga isprovocirala vlastitu propast. Britanski birači su joj pokazali srednji prst i gurnuli zemlju u duboku političku krizu.
Sjeća li se još neko nadmenih Torijevaca koji su prije ovih izbora sanjali da će imati većinu od 150, čak i 200 glasova? I koji su prognozirali totalni pad Laburističke stranke? Još jednom se pokazalo da su sva ispitivanja javnog mnijenja bila za kantu za smeće i da su birači imali druge ideje. Oni više ne dozvoljavaju da budu gurnuti u poznati obrazac i vrlo hitro mijenjaju stranu.
Ovo mora da je bila najlošija predizborna kampanja, koju su britanski političari vodili u posljednjih nekoliko desetljeća. Theresa May se prema Britancima odnosila kao prema malodobnoj djeci, kojoj se njihova budućnost može propisati. Ona je odbila javnu debatu, izbjegavala razgovore s biračima i na svako pitanje ponavljala stalno iste floskule i fraze. Njeno robotsko ponavljanje praznih slogana joj je priskrbilo nadimak "Maybot".
Britanci su posljednjih sedmica počeli da percipiraju svoju premijerku izvan njene zaštićene uloge. Ona se pokazala zatvorena u maloj grupi njoj bliskih i odanih osoba. Pokazala je i da nikome ne vjeruje i da nije u stanju saslušati.
May je djelovala bezosjećajno, izdignuto, bez razumijevanja za stvarne probleme ljudi. A radilo se o obrazovanju, zdravstvenom sistemu i financiranju njege starih osoba.
Njen kritizirani prijedlog tzv. poreza za dementne, o tome da se od starijih ljudi, kojima je potrebna njega, zahtijeva više njihovih vlastitih izdvajanja i njena u konačnici ekstremna promjena kursa po tom pitanju su joj nanijeli enormnu štetu. Neshvatljivo je kako se tokom predizborne kampanje mogao napraviti jedan toliko apsurdan prijedlog. Theresa May mora da ima sklonost ka samouništenju.
Za razliku od Therese May, Jeremy Corbyn je vodio bolju predizbornu kampanju nego što se očekivalo. U parlamentu su njegovi nastupi često djelovali drveno, u razgovoru sa biračima, u diskusijama i na pozornicama u zemlji on je uspio da ljude emocionalno povede.
Glasovi mladih
Corbyn se pojavio kao političar kojeg se može dodirnuti, koji je uvjeren u svoj program, strastven. Od političara o kojem je čak i njegova vlastita stranka potvrdila da nije prikladan za premijera on se odjeDnom pretvorio u pobjednika.
Laburističkoj stranci su pri tome pomogli glasovi mladih. Oni su provodili pametnu online-kampanju i poklonili su Ujedinjenom kraljevstvu vlastiti Bernie-Sanders efekat: Kao i u SAD mladi ljudi su u velikom broju glasovali za ljevicu, u čija socijalna obećanja su položili nadu.
Velika Britanija je duboko podijeljena, to su pokazali ovi izbori. Radi se o podjelama između sjevera i juga, grada i sela, mladih i starih, zagovornika Brexita i prijatelja Evrope.
Oni svoje političke odluke donose na osnovu vlastitih kriterija: stara lojalnost, regionalni tradicionalizam, socijalne veze u britanskoj politici su itekako prisutni.
Problem je da britanski sistem nije stvoren za takvo političko stanje. U drugim zemljama bi se sada formiralne koalicije - u Velikoj Britaniji je parlament bez većine slijepa ulica.
Konzervativci su najprije kao relativno najjača stranka mogli formirati manjinsku vladu. No, s koliko snažnom sposobnošću za donošenje odluka ona može pristupiti pregovorima o Brexitu koji trebaju početi? Početak pregovora o Brexitu mora vjerojatno biti pomjeren dok vlada uopće ne počne sa radom.
Ovo je najgora moguća politička katastrofa za konzervativce. Theresa May je obijesno dovela do toga sebe i svoju stranku. Rezultat je totalna suprotnost od onog što se podrazumijeva pod snažnim i stabilnim. Situacija je haotična, a budućnost neizvjesna.
Ovo je druga katastrofalna pogrešna procjena jednog britanskog premijera, i to nakon Davida Camerona i njegovog referenduma o Brexitu.
Kako dalje, Velika Britanijo? U Evropi se sada samo mogu uhvatiti za glavu.
