Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine na suđenju za zločine na području Ilijaša promijenio je navode iz iskaza koji je dao tokom istrage, negirajući da je bio pripadnik Teritorijalne odbrane (TO) u Koritima prije jula 1992. godine, kada je pristupio 126. brigadi.

Miralem Bešlija ispričao je u Državnom sudu da je sa mještanima Korita učestvovao u stražama, ali da nisu bili vojno organizovani, niti su imali uniforme i naoružanje.

Tužilac Vladimir Simović je na ovu i druge okolnosti predočavao svjedoku iskaz koji je dao 2017., u kojem je naveo da je bio vojnik u TO-u Korita od početka rata, a kasnije u 126. brigadi.

Nije vidio oružje 

Svjedok je rekao da nije bio u TO-u, već vojno angažovan u Drugu četu bataljona koja je formirana krajem juna ili početkom jula 1992. godine, kojom je tada komandovao Mirsad Bešlija.

Kazao je da su u akciju na Čemerno krenuli 10. juna 1992. godine u ranim jutarnjim satima te da je, pored pripadnika TO-a Kakanj i Breza, bila jedinica rezervnog sastava policije i 15 do 18 civila iz Korita. On je u istrazi rekao da su u akciju krenuli pripadnici TO-a iz Korita, a na suđenju je kazao da su to bili civili, mještani, jer četa nije bila formirana. Rekao je da nije vidio oružje kod njih.

- Koliko znam, zadatak je bio da se unište haubice na Čemernom - rekao je svjedok.

Bešlija je ranije kazao da je čuo da je komandant rezervnog sastava policije bio Enes Durak, ali je na suđenju rekao da njih nije vidio u Čemernom.

Krenuo kao dobrovoljac

Kako je posvjedočio, u akciju je krenuo kao dobrovoljac, opisujući kako su rano ujutro stigli do uzvišenja Dernek, kada su dobili znak rukom da tu stanu, nakon čega je počela pucnjava.

Negirao je da im je Mirsad Bešlija odredio konkretne zadatke, kao što se navodi u iskazu iz istrage.

- Ja to nisam tako rekao. Ja Mirsada nisam vidio tu, niti nam je izdavao ikakva naređenja - rekao je svjedok.

On je naveo da su po prestanku pucnjave, koja je, kako je naveo, trajala nekih 15 minuta, sišli na plato u Čemernom kod haubica, kada je vidio tijela Velimira Vidakovića i Azmira Halilovića. Ispričao je da je uzeo jednog ranjenog vojnika i predao u sanitet.

Svjedok Bešlija je rekao da je kasnije čuo da su poginuli Milenko Trifković i Miro Pantić, koje je odranije poznavao, ali da tijela ubijenih nije vidio.

Prigovor na iskaz svjedoka

Tužilac Simović prigovorio je na današnji iskaz svjedoka u cijelosti, te predložio da se u spis uvrsti njegova izjava iz 2017. godine.

- Smatram da je uticano na svjedoka da promijeni neke dijelove iskaza iz istrage - rekao je Simović.

Na pitanja Odbrane Mirsada Bešlije, svjedok je rekao da im se optuženi nije obraćao ispred škole u Koritima. Braniteljica Lejla Čović pitala je svjedoka da li je vršen uticaj na njega, što je on negirao.

- Ja ni sa jednim optuženim nisam imao nikakav kontakt - rekao je svjedok odgovarajući na pitanje braniteljice Čović.

Nije bio u akciji

Braniocu Draženu Zubaku je kazao da je Nusret Bešlija bio predsjednik mjesne zajednice i da je 100 posto siguran da nije bio u akciji na Čemernom.

Za zločin u Čemernom sudi se bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane, te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemalu Hadžiću, Teufiku Turudiću, Džemalu Smoli, Senadu, Harisu i Benjaminu Sikiri, Enesu Duraku, Mirsadu, Nusretu i Mirzetu Bešliju te Nehru Ganiću. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno, pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Suđenje se nastavlja 24. maja.