Monstruozna ubistva, čiji počinioci izdržavaju dugogodišnje zatvorske kazne, inicirala su u prošlosti polemike o uvođenju kazne doživotnog zatvora u bh. zakonodavstvo. Javnost u BiH još pamti slučajeve okrutnih ubistava čije je detalje slušala na suđenjima ubicama koje iza rešetaka čekaju duboku starost ili smrt.
Kazna od 54 godine zatvora Edibu Buljubašiću iz Zenice najdugotrajnija je do danas izrečena u BiH, a nastala je spajanjem više presuda koje Buljubašić služi “jednu za drugom”. Prije rata je zatvoren zbog razbojništva i ubistva portira “Zenicatransa”, te ranjavanja oca, kojeg je ubio po izlasku na vikend. Nakon rata udarcima sjekirom ubio je nevjenčanu suprugu, a tri dana kasnije makazama je usmrtio i suprugu svog brata. Na slobodu bi mogao izaći u novembru 2043. godine.
Kazna doživotnog zatvora, pojašnjava advokat Asim Crnalić, izricala bi se višestrukim ubicama, počiniocima ubistva na posebno okrutan način.
- Razlozi generalne prevencije su za takvu kaznu. Da to bude pouka onima koji se eventualno spremaju izvršiti krivično djelo. U praktičnom smislu i nema neke bitne razlike između dugotrajne zatvorske kazne i doživotnog zatvora. Takve kazne se, uglavnom, izriču ljudima iznad 25 godina života i praktično predstavljaju doživotnu kaznu - kaže za “Avaz” Crnalić.
Prema izmjenama i dopunama Krivičnog zakona RS iz februara 2021., kazna doživotnog zatvora se može izreći izvršiocima najtežih krivičnih djela u ovom entitetu, dok su slični prijedlozi u FBiH odbijeni, a doživotne kazne nema ni u Krivičnom zakonu BiH.
Dok je u demokratskim državama nepoštivanje odluka ustavnih sudova nezamislivo, a u zaštiti ustavnopravnog poretka brojne evropske zemlje posebno su osjetljive na sve što liči na secesionizam pa u ustavima propisuju raspuštanje regionalnih vlasti koje u takvim aktivnostima učestvuju, u BiH su takve aktivnosti nekažnjive.
- Države koje su se odlučile rigorozno štititi svoj pravni poredak izriču i kazne dugotrajnog zatvora, odnosno doživotne robije za najteža krivična djela usmjerena protiv ustavnog poretka. Posebno se to odnosi na veleizdaju. Ovo što se kod nas događa veliki je problem. Sve možeš dok nekog fizički ne ugroziš ili ne izrekneš prijetnju da ćeš nekog ugroziti. Možeš, praktično, šta god hoćeš, jer je sve u okviru slobode mišljenja. Nismo na odgovarajući način zaštitili svoju državu od destruktivnih napada koji nisu fizički - ističe Crnalić te dodaje da se u ovo vrijeme vidi da verbalni napadi nanose daleko veću štetu od fizičkih.
Kao primjer posebno okrutnog ubistva Crnalić se sjeća događaja iz 1969. godine, koji je uznemirio cijelu bivšu Jugoslaviju. U patološkoj želji da ima dijete koje nije mogla roditi, Šefka Hodžić iz Jusića kod Zvornika je s tri hica iz pištolja ubila školsku drugaricu Aliju Hasanović, a potom joj razrezala stomak i iz utrobe uzela nerođenu bebu. Dijete je ubrzo preminulo. Hodžić je najprije bila osuđena na smrtnu kaznu, ali zbog dileme je li ovakvo ubistvo mogla počiniti sama, njena kazna je preinačena na 20 godina zatvora.
Jasminko Jašarević iz Mostara je 2007. godine osuđen na 42 godine zatvora zbog ubistva Ramize Rahimić i poznatog fotoreportera Ante Borasa. Tri godine kasnije Vrhovni sud RS Vasu Neškovića i Sašu Lazića iz Bijeljine osudio je na 35, odnosno 30 godina zatvora zbog ubistva Slađana Markovića i jedne maloljetne osobe.
Muamer Topalović iz Konjica osuđen je u martu 2003. godine na kaznu zatvora od 35 godina zbog ubistva tri člana hrvatske porodice Anđelić, Anđelka i njegove dvije kćerke Mare i Zorke, a teško je ranio sina Marinka. Kantonalni sud u Mostaru je tada utvrdio da je riječ o ubistvu iz nacionalnih i vjerskih razloga.
Muriz Brkić i Avdija Selimović 2016. godine osuđeni su na po 40 godina zatvora nakon svirepog ubistva koje je šokiralo javnost. Oni su prvo pretukli Arnelu Đogić, a potom je na lokalitetu Čudanski krševi kod Olova zaklali i bacili niz 70 metara duboku liticu prema kanjonu Stupčanice.
Prije četiri godine Vrhovni sud FBiH na ukupno 97 godina zatvora osudio je “porodicu iz pakla”, zlostavljače dječaka Smaje Ćesira, koji je preminuo od posljedica monstruoznog premlaćivanja. Očuh Salih Arnautović i majka Ena Lipa osuđeni su na maksimalnih 45, a nana Munira Lipa na četiri i po godine zatvora. Djed Emir je prije izricanja presude umro i nije dočekao kaznu, iako je prvostepeno bio osuđen na dvije i po godine zatvora.