Vrata su bila odškrinuta, a prostorija zamračena. Kada sam ušao u sobu, ugledao sam djevojčicu kako mirno sjedi na krevetu, uznemirena i uplašena. Pitao sam je: “Jesi li ti, Monika?” Rekla je: “Jesam, molim Vas, nemojte me tući."
Ovim riječima Zlatko Novović, kriminalistički policajac grupe za potražne djelatnosti niške Kriminalističke policije, koji je spasio Moniku K. iz Suvog Dola, opisuje potresni susret s djevojčicom, za kojom se tragalo 10 dana nakon što je oteo serijski silovatelj Ninoslav Jovanović (46), poznatiji kao Malčanski berberin.
Novović je policajac koji je 20. decembra primio prijavu nestanka male Monike od njene majke Aleksandre, a sudbina je htjela da je on i prvi nađe. Reakcija niške policije u nedjelju bila je toliko munjevita da je od trenutka kada je vlasnik vikendice u Pasjači prijavio da je vidio čovjeka kako iskače kroz prozor kuće, do kada je Novović izvijestio načelnika niške policije Slavišu Virijevića da je Monika na sigurnom kod njega prošlo svega 16 minuta!
Operativci iz Niša bili su raspoređeni po selima u okolini Malče, gdje su pregledavali napuštene i nenaseljene kuće, vikendice, štale, podrume, tavane ne bi li pronašli tragove Malčanskog berberina i otete djevojčice. Timovi su dobili zadatak i da svakom od tih sela idu od kuće do kuće, od domaćinstva do domaćinstva i da od svakog od zatečenih građana prikupljaju obavještenja.
Novovićev tim bio je zadužen za Pasjaču kada su dobili alarmantni poziv vlasnika vikendice da je nepoznati muškarac iskočio kroz prozor u trenutku kada je on sa svojim sinom krenuo u obilazak kuće u kojoj inače ne živi.
- U roku od osam do 10 minuta smo bili na adresi. Pošto je javio da je čovjek koji je iskočio iz kuće pobjegao u pravcu crkve, dio mog tima je odmah otišao da pokrije taj pravac ne bi li ga eventualno locirali. Oko 15:50 sati smo dobili to obavještenje, a već u 16:06 ja sam obavijestio načelnika da je Monika kod mene na sigurnom. Kada sam stigao na lice mjesta, vlasnika kuće i njegovog sina sam zatekao na putu iznad kuće, djelovali su mi uznemireno. Pitao sam gdje je otišao i jesu li ulazili u kuću, rekli su mi da nisu i pozvao sam ih da krenu sa mnom da mi otključaju vrata jer je kuća bila zaključana. Najvjerovatnije je da je osumnjičeni ušao kroz prozor, jer je kroz prozor i pobjegao. Kada mi je otključao vrata, rekao sam vlasniku kuće da ne ulaze iz razloga sigurnosti i da ću ja sam da uđem - objašnjava Novović.
Taktički je provjerio prostoriju po prostoriju, a onda u jednoj od soba naišao na Moniku.
- Vrata su bila odškrinuta, a prostorija zamračena. Ugledao sam djevojčicu kako sjedi na krevetu, uznemirena, uplašena, mirno. Ne mrda s kreveta. Pitao sam je: ''Jesi li ti, Monika?'' Rekla je: ''Jesam, molim Vas, nemojte da me bijete.'' Pitao sam je ''što da te bijem'', a ona je rekla da joj je osumjičeni sve vrijeme dok su bježali pričao da će policija mnogo da ih bije ako ih uhvati. Pitao sam je da li joj se majka zove Aleksandra da bih je umirio, a onda sam joj rekao da sam policajac i da ništa ne brine, da je sada na sigurnom. Pričao sam joj: „Super si djevojka, vidim da si hrabra.“ Onda sam obavijestio načelnika Slavišu Virijevića, po našim propisima. Od načelnika sam dobio nalog da niko ne smije da joj priđe dok ne dođu ljekari Hitne pomoći - veli Novović.
Novović kaže da ne može da opiše trenutak sreće kada je roditeljima javio da je Monika pronađena.
- Majka se javila, rekao sam joj da je Monika kod nas na sigurnom i dao sam joj telefon da razgovara s njom. Majka je vrištala od sreće, samo sam čulo u pozadini: ''Nađena nam Monika, našli su nam Moniku'' i opće ovacije. Hitna pomoć je relativno brzo stigla. Pitao sam je da li je gladna i žedna. Rekla je da je tog dana jela samo neke bombone i nekoliko kocki šećera. Dali smo joj da pije vodu, Hitna pomoć je stigla brzo i poduzela sve što treba - opisuje Novović.
