Prepuštanje Srećka Trifkovića policiji RS najbolje ilustruje u kakvom stanju se nalazi istraga brutalnog zločina na Alipašinom Polju u Sarajevu kada su ubijeni sarajevski plavci Adis Šehović i Davor Vujinović.

Očito je da nema dovoljno dokaza da se osumnjičeni zadrži u pritvoru, a kamoli da se očekuje zaokruženje istrage i podizanje optužnice. Javnost koju svaki pomen ove tragedije duboko uznemirava polako gubi nadu da će ubice biti kažnjene.

Puke indicije

Koliko zaista pije vode to da su Miloš Obradov, Stefan Samardžija i Nedjeljko Lizdek i njihov šef Trifković osumnjičeni za Davorovu i Adisovu smrt, a da se u pripremi krivičnog predmeta protiv njih nije odmaklo dalje od pukih indicija.

Stječe se dojam da se jednostavno čeka da neko od nabrojanih progovori...

Ako se uz današnje deportovanje Trifkovića u matični entitet u obzir uzme i informacija koju je jučer plasirao jedan sarajevski portal, a mnogi prenijeli (da je Lizdek progovorio i sve otkrio istražiteljima) ne ostaje ništa drugo nego da se pomisli da se radilo o poslijednjem blefu da osumnjičeni propjevaju. No, to se nije desilo iako su u međuvremenu pritisnuti optužbama i za ubistvo Damira Ostojića Šijana u Banjoj Luci.

Nedostatak dokaza

Iz tužilačkih krugova ovih mjeseci se moglo čudi da bi optužnica koja bi se podigla protiv Trifkovića i njegovih mlađih saučesnika bila klimava i manjkava te da bi najvjerovatnije pala.

S druge strane u sarajevskoj policiji su sigurni da je ova automafijaška grupa ubila njihove kolege, ali da jednostavno ne mogu da ih van svake razumne sumnje povežu s mjestom i vremenom ubistva. Ni vještačenja u Sloveniji nisu pomogla, niti jedan DNK trag se nije poklopio. Neki su pali na poligrafu, ali takve dokaze sud jednostavno ne prihvata to je samo putokaz u istrazi.

Previše vremena je prošlo, ako se zna da je za rasvjetljavanje svakog ubistva krucijalno prvih 24 sata, a šta se može poslije devet mjeseci !?