Ustavni sud odbio je tužbu kojom se traži ukidanje mjere istražnog pritvora za 14-godišnjakinju, koja se tu nalazi već gotovo godinu. Riječ je o djevojčici koja je s Kjarom Pašić (Chiara), osumnjičena za ubistvo Kjarinog trogodišnjeg sina D.P. u Puli u maju prošle godine, a kojima je suđenje nedavno započelo, piše Jutarnji.hr .
Dječak je rođen u Bihaću.
Radi se, prema dostupnim podacima, o najmlađoj djevojčici ikad u Hrvatskoj osumnjičenoj za počinjenje teškog ubistva. Zbog njezine dobi, nije joj moguće izreći zatvorsku kaznu, ni ako bude proglašena krivom za teško ubistvo. Prema Zakonu o sudovima za mladež, najveća moguća kazna - koju je u ovom slučaju Tužilaštvo i zatražilo - jest izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, koja može trajati od šest mjeseci do najduže tri godine.
Visina kazne
Paradoks je, kako advokat maloljetnice navodi i u ustavnoj tužbi, u tome da je djevojčica u zatvoru već godinu dana, iako joj zatvorska kazna, zbog dobi, uopće ne može biti izrečena. Budući da je suđenje tek na početku, a istražni joj je zatvor u više navrata već produžen, nije nemoguće da u istražnom zatvoru provede i tri godine, odnosno cjelokupno najduže moguće trajanje odgojne mjere.
Ipak, Ustavni sud utvrđuje da je u pravu Vrhovni sud koji je ponovno produžio istražni zatvor za djevojčicu jer, kako proizlazi iz odluka - sustav trenutno nema na raspolaganju bilo koju drugu mjeru koja bi jamčila da neće pobjeći i počiniti novo krivično djelo, a koja bi bila u skladu s njezinom dječjom dobi. Sistem, pojednostavljeno, nema odgovor na ovaj slučaj, osim da djevojčicu - koja je u sistemu i odrasla - drži u istražnom zatvoru za odrasle.
Prema Zakonu o sudovima za mladež, istražni zatvor se maloljetniku može izreći samo iznimno, kao krajnja mjera u najkraćem nužnom trajanju, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, i to samo ako njegovu svrhu nije moguće postići nekom blažom mjerom, poput smještaja u odgojni ili neki drugi dom.
U slučaju konkretne djevojčice, zaključio je Vrhovni sud, čiju je odluku na kraju podržao i Ustavni sud, druge mjere nemaju učinka budući da je 14-godišnjakinja do sada bježala iz sličnih ustanova te je i djelo za koje je osumnjičena počinjeno tokom njenog bijega iz pulskog Doma za odgoj, zbog čega “istražni zatvor nije zamijenjen blažim mjerama”.
Lutala po sistemu
Prema dostupnoj dokumentaciji, djevojčica je odrastala u krajnje disfunkcionalnoj porodici, a od izdvajanja iz biološke porodice zbog zlostavljanja i zanemarivanja do svoje 14. godine boravila je u Dječjem domu u L., zatim u jednoj hraniteljskoj porodici, pa u drugoj hraniteljskoj porodici, potom u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu, pa u Domu za odgoj u D., pa na psihijatriji Kliničkog bolničkog centra Rebro, pa u Domu za odgoj u Puli.
Djevojčica je, očigledno, godinama lutala po sistemu, suočila se s višestrukim odbacivanjem i nepripadanjem, uslijed čega se razvio i ozbiljan poremećaj ličnosti.
Nije osjećala strah
Crte osobnosti maloljetnice, piše u odluci Vrhovnog suda, koji je odlučivao o žalbi 14-godišnjakinjinog opunomoćenika, pokazuju usmjerenje na nagonsko zadovoljenje bez potrebe za kontrolom ili odgodom impulsa, ona se ne drži granica i pravila, osim onih koje sama postavlja; emocionalno je nezrela, nesigurna i povodljiva osoba, s niskim samopoštovanjem i pojačanom potrebom za traženjem uzbuđenja, kojih nikad ne nalazi dovoljno, uz nastojanje daljnjeg traženja, usljed čega ima tendenciju progresije.
