U Aleksandrovcu u općini Laktaši, 2006. godine je osnovana Zemljoradnička zadruga (ZZ) Livač, čiji je pokretač i jedan od osnivača Caritas biskupije Banja Luka. U toj se zadruzi po originalnoj recepturi, koju zna veoma mali broj ljudi na svijetu, proizvodi nadaleko poznati sir trapist koji se nekada proizvodio u samostanu Marija Zvijezda u Banjoj Luci.

Ovo je jedan od projekata Caritasa, s ciljem otvaranja novih radnih mjesta i zapošljavanja stanovništva te razvoja i unaprjeđenja stočarske proizvodnje.

- Od početka pokretanja farme rasla je ideja za preradu mlijeka i obnovu proizvodnje sira trapista po originalnoj recepturi. Nekadašnja proizvodnja sira trapista u samostanu Marija Zvijezda, pokrenuta je 1882. godine, a kasnije je izmještena u Windthrost, današnja Nova Topla i Josipovac ili današnji Aleksandrovac. Nakon Drugog svjetskog rata i pod novom komunističkom vlašću došlo je do oduzimanja skoro svih posjeda trapista i uništavanje svega, što su trapisti stvorili. Ime trapist se neovlašteno koristilo od strane raznih mljekara. Međutim, samu tajnu ovoga sira nitko nije uspio dobiti – rekao je u izjavi za Fenu Draženko Budimir, direktor ZZ Livač.

Naglasio je kako je ta zadruga uspjela zaštiti naziv i logo sira trapist kod Instituta za intelektualno vlasništvo BiH 2009. godine.

Povećanje proizvodnje i izvoz

- Tokom 2007. godine pater Tomislav Topić odlazi u Francusku u samostan, odakle je nekada došla receptura originalnog sira trapista. U isto vrijeme, a uz pomoć njemačke vlade i Renovabisa gradi se savremena sirana u kojoj se poštuju sve sigurnosne norme, ali i zadovoljava tradicionalni način proizvodnje sira. Početkom 2008. godine sirana je završena, a probna proizvodnja započinje 10. jula 2008. godine s 500 litara mlijeka, a uveli smo i standarde ISO 9001 i HACCAP – pojašnjava Budimir te dodaje kako dio profita od prodaje sira ide za potrebe samostanske zajednice Marija Zvijezda.

Danas se proizvede oko dvije do dvije i po tone sira mjesečno, s ciljem povećanja kapaciteta, a sir se prodaje širom Bosne i Hercegovine i izvozi u Hrvatsku, Švedsku.

- Sir je izvezen i u Italiju i to je jedini put da su sirevi s ovih područja izvoženi za talijansko tržište, budući da mi uglavnom uvozimo njihove sireve. Dogovoren je bio izvoz i za Japan, ali zbog nepostojanja sporazuma između BiH i Japana ovaj posao nismo mogli realizirati – kaže direktor ZZ Livač.

Brojna međunarodna priznanja

Sir je dobio brojna priznanja na raznim manifestacijama na kojima se pojavio, kao npr.: velika zlatna medalja na poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu 2009. godine, najatraktivniji eko-etno proizvod na Eko-etno sajmu u Zagrebu 2009., šampion kvalitete na Poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu 2010., prvo mjesto po ocjeni posjetitelja na Sajmu sira u Zaboku 2010., prvak u kategoriji tvrdih i polutvrdih sireva na Sajmu sira u Grubišinom polju 2010. godine, zlatna i velika zlatna medalja s Poljoprivrednog sajma u Novom Sadu 2017. godine te ostale nagrade.

- S povećanjem proizvodnje mlijeka i omogućavanjem izvoza cilj nam je dostići proizvodnju od pet tona sira mjesečno. Pored originalnog sira trapista počeli smo sa proizvodnjom i tvrdih sireva, a u planu nam je uvođenje i novih proizvoda. Proizvodimo i sir ricotta za domaće tržište – naveo je Budimir.

Saradnja s lokalnim poljoprivrednicima

Zadruga trenutno ima zaposlenih 18 stalnih radnika, s tim da povremeno angažiraju sezonsku radnu snagu.

- Postoji poslovna jedinica u samostanu Marija Zvijezda u Banjoj Luci, gdje se prodaje sir trapist. Vrši se otkup poljoprivrednih proizvoda od lokalnog stanovništva i koriste usluge od lokalnih zanatlija i time se povećava broj korisnika ovoga projekta. Pored toga, na farmi se vrši kontinuirana obuka poljoprivrednih proizvođača iz različitih oblasti. Treninge organiziramo mi sami ili u saradnji s našim partnerima iz EU-a. Održali smo i tri treninga za farmere koji hoće da započnu s proizvodnjom sira – istaknao je Budimir.

U ZZ Livač ne proizvode samo sir, već su aktivni i na drugim područjima. Caritas biskupije Banja Luka je kao jednu od svojih aktivnosti imao i razvoj poljoprivredne proizvodnje, a jedan od ciljeva je i da se dio profita usmjeri na finansiranje drugih Caritasovim socijalnih projekata.

U ove projekte se ušlo kako bi podržao održivi povratak izbjeglih osoba i pomoglo onima koji su ostali na svojim ognjištima.

Sve se to nametalo kao logičan nastavak ranijih aktivnosti koje su se ogledale u donacijama u stoci, sjemenskom materijalu, poljoprivrednim mašinama i priključcima. Posebna pažnja se posvećivala i edukaciji poljoprivrednih proizvođača o savremenim načinima proizvodnje, koje se koriste u razvijenim zemljama Evropske unije, a koje domaći proizvođači zbog ratnih događanja nisu mogli pratiti.

- U Aleksandrovcu, gdje se nalazi danas Zemljoradnička zadruga "Livač", Caritas je kupio parcelu i počeo s poljoprivrednom proizvodnjom. U početku se to ogledalo u uzgoju poljoprivrednih proizvoda: mrkve, krumpira, žitarica koje smo mijenjali za različite prehrambene artikle, a onda ih dijelili potrebitima – istakao je direktor ZZ Livač.

U tim je trenutcima, kako kaže, nastala i ideja o pokretanju vlastite farme.

Uz pomoć donatora i vlastitu građevinsku operativu, napredovala je izgradnja nove štale u Aleksandrovcu. Savjetodavnu i određenu finansijsku pomoć za farmu su dali Caritas Mantova iz Italije kao i tamošnje lokalne zadruge, s kojima je nastavljena saradnja i do današnjih dana.

- Krajem 2003. godine, štala kapaciteta cca 140 grla, s porodilištem i telećnikom je bila pri kraju i moglo se početi s radom. U isto vrijeme Caritas Italiana, se odlučuje da nam donira 48 steonih junica. U cilju proširenja kapaciteta proizvodnje mlijeka i otvaranja novih radnih mjesta, Caritas banjalučke biskupije odlučio da izgradi još jednu štalu. Kreditnim sredstvima izgrađena je objekt kapaciteta 170 muznih grla. S ovim objektom cilj nam je proširiti proizvodnju na 300 muznih grla i povećati proizvodnju teladi i junadi. Ukupna proizvodnja mlijeka bi trebala biti 6.000 kg mlijeka na dan, koliko je i kapacitet laktofriza. Na žalost, ovaj objekt još nije u svojoj funkciji, odnosno, proizvodnji mlijeka, jer nam vlasti ne odobravaju korištenje zemljišta za proizvodnju hrane – poručio je Budimir.

Obuka žena i pomoć migrantima

Kako pojašnjava, muška grla se ostavljaju za tov i hrane se do težine 500-650 kg kada se prodaju lokalnim mesarima, dok se ženska grla odgajaju za dalji priplod i obnovu stada. Trenutno dio mesa ide za potrebe Caritasovih projekata, pomoć migrantima u kampovima.

Bitan dio u ZZ Livač je poljoprivreda, a proizvodnja ratarskih kultura i žitarica prvih godina, bila je namijenjena za karitativnu pomoć potrebitima.

- S razvojem farme ta se proizvodnja sve više okreće osiguranju nužne hrane za stoku. Nakon prvotnih teškoća kod osiguranja dovoljnih površina zemljišta, Caritasu i Zemljoradničkoj zadruzi "Livač" uspijeva 2006. potpisati ugovor o koncesiji na zemljište. Dolaskom nove vlade u RS-u taj ugovor na 15. godina se ponovo potpisuje u veljači 2007. Zbog većih potreba traženo je 300 ha, a uspjelo se dobiti 150 ha, a na tim se površinama proizvode žitarice, kukuruzna silaža, sijeno i stočni grašak – rekao je Budimir.

Dok je farma u početku morala kupovati stočnu hranu ili skupo plaćati iznajmljeno zemljište od privatnika, ponekad i udaljeno od farme, nakon potpisivanja ugovora o koncesiji, Zadruzi je omogućeno da sama proizvede najveći dio potrebne stočne hrane.

- Od okolnih poljoprivrednih proizvođača farma kupuje sijeno i viškove njihovih poljoprivrednih proizvoda, prije svega žitarica i kukuruza. Na ovaj način je još oko 100 porodica vezano za Zadrugu – ističe on.

Proizvodnja električne energije iz bioplina

U sklopu farme, a posebno s izgradnjom nove štale, započela je 2006. godine realizacija ideje za proizvodnju električne energije iz bioplina koji nastaje fermentacijom iz stajnjaka, ali tu imaju određenih problema s kompenzacijom za proizvedenu struju.

- Ovo je prvi projekt takve vrste u Bosni i Hercegovini. Finansijska sredstava su, posredstvom Deutsch-kroatische Gesellschaft iz Hannovera, osigurali Deutsche Bundesstiftung Umwel iz Osnabrucka Renovabis iz Freisinga. Postrojenje je pušteno u pogon 15. novembra 2011. godine, ali su ostali neriješeni zakonski problemi priključenja i ubacivanja proizvedene struje u javnu mrežu. Trenutno se dio struje koristi za vlastitu potrošnju na farmi, a višak se distribuira u mrežu, nažalost, bez ikakve nadoknade od strane države. Naša ponuda je bila da se proizvedena i isporučena struja u mrežu kompenzira s potrošnjom struje u drugima Caritasovim objektima, bez traženja dodatne subvencije, ali niti ovaj prijedlog nije usvojen – poručio je Budimir.

Dodatno, od 2016. godine krenuli su u plasteničku proizvodnju iz dva plastenika površine 1.000 m2.

- Posebna pozornost se stavlja na obuku žena koje žive u ruralnim područjima, da bismo im na ovaj način osigurali materijalnu nezavisnost. U plastenicima gajimo povrtlarske kulture, krastavac, rajčicu, papriku. Pored toga, na otvorenom smo zasnovali povrtlarsku proizvodnju gdje uzgajamo rajčicu, tikvice, patlidžan, lubenice, dinje, bijeli luk. Sve proizvode plasiramo preko Caritasovih ustanova, ali ih i prodajemo na tržištu svima koji žele da konzumiraju, domaću i ekološku hranu – kazao je direktor ZZ Livač.

Proizvodnja piva

Redovnici trapisti, osim po proizvodnji sira, poznati su i po proizvodnji piva pa su se iz ZZ Livač odlučili i na ovaj korak.

- Godine 2019. smo obnovili proizvodnju domaćeg trapističkog piva. Trenutno radimo skromnim kapacitetima i prodaja je u samostanu Marija Zvijezda. Iako smo tek nedavno krenuli pivo je već izvoženo u Hrvatsku i Italiju – otkriva Budmir.

Na kraju se osvrnuo i na odnos između Grada Laktaši i njihove zadruge.

- Odnos s gradom Laktaši je korektan, ranije je bio i na nešto boljem nivou. Nažalost, nemamo nikakve podrške od strane lokalne zajednice, iako uplaćujemo znatna sredstva u budžet grada. Mi smo i jedan od brendova BiH sa kojim bi svaka zajednica bila ponosna. Nažalost, zbog "vlasničke" strukture zadruge, često puta nema razumijevanja za naš rad. Nama nedostaje poljoprivrednog zemljišta, kojega su prethodnici obećali biskupu mons. Franji Komarci, da ćemo dobiti na korištenje, ali se to nikada nije realiziralo. Na ovaj način nam se onemogućava dalji rast proizvodnje mlijeka, ali i sira – smatra on.

S druge strane, rad Zadruge više je puta pomagala Vlada Republike Hrvatske.

- Podrška se ogledala putem raspisanih javnih poziva za pomoć Hrvatima izvan Hrvatske, na koje smo se javljali te u nabavci priključaka i repromaterijala za sjetvu. Jedno vrijeme to nam je i bila jedina podrška, pored naših partnerskih Caritasa iz EU-a – ističe Budimir.

On se zahvalio i Federalnom ministarstvu za izbjegle i raseljene osobe, koje im pomaže zadnjih godina, putem zajedničkih projekta, a napomenuo je i kako imaju dobru suradnju s resornim Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a, koje im isplaćuje redovno poticaje za mlijeko i određena sredstva za nabavku repromaterijala za rad Zadruge, a nedavno im je prvi put data podrška i od strane Ureda dopredsjednika RS-a Davora Pranjića za rad.

Za kraj, direktor Zadruge još je jednom apelirao na vlasti da im pomognu u rješavanju problema s poljoprivrednim zemljištem kako bi mogli povećati proizvodnju mlijeka i sira, a čime bi se otvorio prostor i za nova radna mjesta.