Zasadi šljive, jabuke, kruške i trešnje porodice Milošević iz ugljevičkog sela Tutnjevac prostiru se na gotovo osam hektara. Ovo domaćinstvo godišnje proizvede oko 150 tona raznog voća, u prvom redu šljive, što je značajan udio u ukupnoj godišnjoj proizvodnji šljive podmajevičkog regiona.

Konzumna šljiva

Naime, godišnje se u ovom regionu proizvede oko 7.000 tona šljive, koja u najvećem dijelu kao prvoklasna konzumna šljiva odlazi na zapadnoevropsko tržište, dok samo mali dio završava u sušarama i kazanima za rakiju.  

Osim po prvoklasnom voću, voćnjake Miloševića izdvaja i to što na ovim zasadima svoj hljeb u toku sezone, ali i van nje, zarađuje i tridesetak povratnika bošnjačke nacionalnosti iz Koraja i Čelića.

- Ovaj prostor je mali, ali na njemu se proizvodi dosta šljive. Važno je da Bošnjaci i Srbi dobro sarađuju, potpomažu se, razmjenjuju iskustva, jer smo mi oslonjeni jedni na druge. Od povratka nismo imali nikakvih problema s našim komšijama. Najveći problem je taj što nam nedostaje radne snage. Dosta ljudi napušta ove prostore, odlazi tražeći bolje uvjete, to je ono što nas plaši, jer u sezoni teško dolazimo do radne snage - kaže vlasnik voćnjaka Darko Milošević i dodaje da se od ovog posla može lijepo živjeti.

Djeca rade

Tradicija proizvodnje voća u njihovoj porodici duga je 100 godina. Trenutno je na najvišem nivou.

- Planiramo proširiti proizvodnju i na drugo voće. Uz oca i majku, oko voćnjaka rade i moja supruga te naša djeca, koja će, nadam se, nastaviti ovu porodičnu tradiciju - ističe Milošević.