Festival „Dani katalonskog filma“ u kinu „Meeting Point“ u Sarajevu trajat će do 6. novembra. U programu je bio i dokumentarni film „Bicikl, kašika, jabuka“ Karlesa Boša (Carles Bosch). Priča je to o dvije godine života Paskuala Maragalja (Pasqual Maragall), bivšeg gradonačelnika Barcelone i predsjednika vlade Katalonije, čovjeka koji je veliki prijatelj Sarajeva i Bosne i Hercegovine, nakon što mu je dijagnosticirana Alzheimerova bolest.

Stvarati promjene

Boravio je u glavnom gradu BiH u januaru 1995. godine, kada je Sarajevo obilježavalo hiljadu dana pod opsadom.

Njegova kćerka Kristina Maragalj (Cristina) doputovala je u Sarajevo uoči projekcije ovog ostvarenja, a ekskluzivno je govorila za „Dnevni avaz“ o bici njenog oca i cijele porodice s Alzheimerovom bolesti.

- Uzbudljivo je ponovo biti u Sarajevu. Bila sam ovdje nekoliko puta, 1996. godine i nakon obnove grada. Moji roditelji, sestra i prijatelji imali su vrlo blizak odnos sa Sarajevom. Tako da sam zaista sretna što sam ponovo ovdje - kazala je Maragalj.

Njen otac odlučio je da se napravi film, a istovremeno i Fondacija „Pascual Maragall“, čija je predsjednica odbora Kristina, kako bi promovirao istraživanje o Alzheimeru.

- Njegov prirodni način reagiranja na bilo koji izazov, na bilo koji problem, bio je osmisliti ideju i početi raditi, činiti stvari mogućim, stvarati promjene. Tako da je to što je uradio tada bilo tačno ono što je radio cijeli svoj život, kao političar i kao osoba. Bio je vrlo aktivan, društven, posvećen čovjek - rekla je Kristina Maragalj.

Naglasila je da, kada je Boš dobio zadatak da napravi film, to nije trebalo da bude film o njenom ocu, već o Alzheimerovoj bolesti.

- To je bila njegova odluka, da prati njegov život u tom trenutku i učini ga glavnim likom ove priče. Na početku, i dalje se smijem tome s Karlesom, rekla sam da nikada neću stati ispred kamere, jer to nikada prije nisam radila i nisam imala želju da budem u filmu. Ali, nikad ne reci nikad. Bio je to vrlo dug proces, vrlo intenzivan. Bio je to težak trenutak i za porodicu jer se mnogo toga dešavalo. Tako sam na kraju odlučila da bi za misiju filma bilo dobro da i ja budem tamo. I to je moj zaista mali, skromni doprinos filmu - istaknula je Maragalj.

Nije kraj

Dodala je da je Alzheimerova bolest komplicirana jer ima mnogo različitih faza.

- Kada je mom ocu dijagnosticirana, bio je aktivan. Bio je savršeno zdrav, u odličnoj formi i mogao je raditi mnoge stvari. Ono što se dešava u njegovom slučaju, kao i u mnogim drugim, jeste da postoje različite faze bolesti. Morate naučiti kako promijeniti svoju ulogu u porodici s tom osobom. I morate se prilagoditi svakoj različitoj fazi bolesti, to je teško. Trebate mnogo učiti o bolesti, a nikad nije dovoljno. Morate se prilagoditi svakoj od tih faza. Mnogo svog vremena provodim pokušavajući pomoći porodicama koje prolaze kroz isto i pokušavam s njima podijeliti svoje iskustvo - rekla je Maragalj.

Istaknula je da mnoge porodice, kada neko njihov oboli, nemaju nikakvu pomoć od institucija, ne samo ekonomsku ili medicinsku već ni onu emotivnu.

- Na početku je vrlo teško prihvatiti bolest, prihvatiti da će se vaš život promijeniti, da morate promijeniti svoju ulogu i da morate raditi različite stvari. Još jedna važna stvar je da morate naučiti živjeti dan po dan, naučiti da, iako će se vaš život promijeniti, on se nastavlja, to nije kraj. Nikada ne znate koliko će to trajati. Morate biti vrlo pozitivni na taj način i pokušati izvući najbolje iz toga jer je to dobro za vas i za ljude s Alzheimerovom bolesti - poručila je Maragalj.

Glavna misija Fondacije „Pascual Maragall“ je promovirati istraživanje prevencije Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije.

- Sekundarna misija je raditi na promjeni znanja i svijesti o bolesti. Moramo izgraditi novu kulturu u vezi sa znanjem o bolesti koja će olakšati porodicama da žive s njom. Nauka je jedini način na koji možemo zaustaviti ovu bolest. Moj otac je to znao kad je dobio dijagnozu. I, premda je znao da to njemu neće donijeti korist, jer je to dugoročno ulaganje, dugotrajna vrijednost, znao je da je vrlo važno vjerovati u nauku kako bi se to omogućilo drugima - zaključila je Maragalj.

Velika promjena

Za Kristinu je bilo vrlo emotivno biti dio filma, ali i gledati ostvarenje.

- I dalje je emotivno. Sada je teže gledati ga jer vidim svog oca u svakodnevnom životu. Ali, kad gledam film otprije mnogo godina, ili kakav je bio ranije, onda mi je to jako teško, jer vidim sve promjene koje su se desile. Prošlo je 14 godina otkako je film završen, a dijagnozu je dobio prije 17, tako da je sada velika promjena. I ponekad nije lako gledati film na taj način jer vidim kroz šta prolazi - iskrena je bila Maragalj.

Fondacija „Pascual Maragall“ je privatna, zbog čega imaju malo javnog ulaganja, ali broje 90.000 članova, rekla je Maragalj